Hrvatske redakcije
Prvi slovenski književni jezik kojima su pisali Ćirilo i Metodije u slavistici se naziva starobugarski, starocrkvenoslovenski, ali je u opstoj upotrebi staroslovenski. Taj zajednički slovenski knjizevni jezik upotrebljavao se od 9. do 12. veka, a posle toga se stvaraju recenzije, redakcije.
Naime, razvijanjem narodnog govora, ovaj crkveni i knjiđževni jezik postepeno biva sve dalji prepisivacima pa se u jezik knjiga koje su prepisivane u prepisivačkim školama unose primese živog narodnog govora i sintaksičke promene koje su izvrsene u narodnom govoru. Crte narodnog govora tako ulaze u crkvenu knjizevnost, a pogotov u svetovnu knjizevnost i administraciju i menjaju književni jezik.
Pod uticajem promena u jeziku menjalo se i pismo. Recenzije, redakcije, su dakle staroslovenski tekstovi sa crtama narodnog govora. Tako imamo srpskohrvatsku, rusku, česku, bugarsku recenziju.