Hrotsvit

Izvor: Wikipedia
Roswitha od Gandersheima

Hrotsvitha (cca. 935 – cca. 1002), također poznata kao Hroswitha, Hrotsvit, Hrosvit i Roswitha, bila je njemačka svjetovna kanonikinja koja je živjela u opatiji Gandersheim, poznata kao dramatičarka i pjesnikinja. Pisala je na latinskom jeziku, a neki je historičari smatraju prvom osobom koja je pisala dramske tekstove na Zapadu od vremena kraja antike.

Rodila se u njemačkoj plemićkoj porodici, a ime joj znači "snažan glas."[1] Obrazovala se pod paskom Rikkardis i Gerberg,[2] kćeri njemačkog kralja Heinricha Ptičara. Gerbergin brat, budući car Oton I, postao je predmetom pjesme Carmen de Gestis Oddonis Imperatoris. Njeni tekstovi, koji često imaju religijske motive, ukazuju dobro poznavanje ne samo crkvenih otaca, nego i antičkih pisaca. Smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti tzv. Otonijanske renesanse.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Jones, Charles W. (2001). Medieval Literature in Translation. Mineola, N. Y.: Dover. str. 210. ISBN 0-486-41581-3. 
  2. Wilson. str. 31. 

Suvremena izdanja i prijevodi[uredi - уреди]

  • Winterfeld, Paul von (ed.) (1902) Hrotsvithae opera. (Monumenta Germaniae Historica; SS. rer. Germanicarum) Available from Digital MGH online.
  • Strecker, Karl (ed.) (1902) Hrotsvithae opera.
  • Berschin, Walter (ed.). Hrosvit: Opera Omnia. Bibliotheca Scriptorum Graecorum et Romanorum Teubneriana. Munich/Leipzig, 2001. ISBN 3-598-71912-4
  • Pelagius in Petroff, Elizabeth Alvilda, ed. (1986) Medieval Women's Visionary Literature, pp 114–124. ISBN 0-19-503712-X
  • Abraham in Petroff, Elizabeth Alvilda, ed. (1986) Medieval Women's Visionary Literature, pp 124–135. ISBN 0-19-503712-X
  • Hrotsvit von Gandersheim, Sämtliche Dichtungen; aus dem Mittellateinischen übertragen von Otto Baumhauer, Jacob Bendixen und Theodor Gottfried Pfund; mit einer Einführung von Berg Nagel. München: Winkler, 1966.
  • Hrotsvitha von Gandersheim. Munich, 1973. (German translations by H. Hohmeyer)

Literatura[uredi - уреди]

  • Bodarwé, Katrinette. "Hrotswit zwischen Vorbild und Phantom." In Gandersheim und Essen – Vergleichende Untersuchungen zu sächsischen Frauenstiften, ed. Martin Hoernes and Hedwig Röckelein. Essen: Klartext Verlag, 2006. ISBN 3-89861-510-3.
  • Cescutti, Eva. Hrotsvit und die Männer. Konstruktionen von Männlichkeit und Weiblichkeit im Umfeld der Ottonen. Munich, 1998. ISBN 3-7705-3278-3.
  • Düchting, R. In: Lexikon des Mittelalters. vol. 5. 148-9.
  • Haight, Anne Lyon, Hroswitha of Gandersheim; her life, times, and works, and a comprehensive bibliography. New York: Hroswitha Club, 1965.
  • Ker, William Paton. The Dark Ages. Mentor Books, May 1958. pp. 117–8.
  • Licht, Tino. "Hrotsvitspuren in ottonischer Dichtung (nebst einem neuen Hrotsvitgedicht)." Mittellateinisches Jahrbuch; 43 (2008). pp. 347-353.
  • Rädle, Fidel. "Hrotsvit von Gandersheim." In Die deutsche Literatur des Mittelalters. Verfasserlexikon; 4 (1983). pp. 196–210.
  • Katherine M. Wilson (1984). Medieval women writers. Manchester University Press. 

Vanjske veze[uredi - уреди]