Hram bijelog konja
Hram bijelog konja (pojednostavljeni kineski: 白马寺; tradicionalni kineski: 白馬寺; pinyin: Báimǎ Sì, (Wade-Giles: Paima szu) je, prema predaji, prvi budistički hram na teritoriji današnje Kine, utemeljen godine 68. pod pokroviteljstvom cara Minga u Luoyangu, prijestolnici Istočne dinastije Han.[1][2][3] Danas se hram nalazi izvan zidova drevne prijestolnice, oko 12-13 km istočno od suvremenog Luoyanga u provinciji Henan. Do njega se može doći oko 40 minuta vožnje autobusom br. 56 sa željezničke stanice u Luoyangu.[4] Hram, iako malen u usporedbi s drugim hramovima u Kini, se od većine vjernika smatra "kolijevkom kineskog budizma".[5] Geografske znamenitosti južno od hrama su Manghanske planine i rijeka Lucoche na jugu.[6]
Glavne hramske zgrade čine veliki kompleks sagrađen za vrijeme dinastija Ming (1368 - 1644) i Qing (1644 - 1912) na temeljima drevnog hrama,[7] Restaurirani su 1950-ih i u martu 1973. nakon Kulturne revolucije. Sastoje se od brojnih dvorana odvojenih s nekoliko dvorišta i vrtova, a zajedno imaju površinu od oko 13 ha (32 akri). Opisne plakete na kineskom i engleskom daju opise brojnih budističkih božanstava postavljenih u dvoranama. Značajne statue su Śākyamuni Buda, Maitreya - Buda koji se smije, Buda od žada, te prikazi svetaca kao Guru Avalokiteśvara, Amitābha i arhati. Kamene statue dva bijela konja, koja su dovela dvojicu indijskih redovnika u Kinu, kao i dva mitološka lava se nalaze na vratima.[1][2][3] Hram je uz međunarodnu financijsku pomoć prošao kroz brojne restauracije, kako s vanjske strane, tako i unutrašnjosti. Najnoviji projekt, u kome je sudjelovala Indija, je dovršen 2008. kada su postavljeni Sanchi Stupa i statua Sarnath Bude.
V. također [uredi - уреди]
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ 1.0 1.1 Leffman, David; Simon Lewis and JeremyAtiya (2003). Rough guide to China. Rough Guides. p. 307. ISBN 1843530198. http://books.google.co.in/books?id=dA_QbQiZkB4C&pg=PA307&dq=white+horse+temple+china&hl=en&ei=V__US4WgHszBrAf6xKXyDQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=8&ved=0CFgQ6AEwBzge#v=onepage&q=white%20horse%20temple%20china&f=false. pristupljeno na 29. IV 2010..
- ↑ 2.0 2.1 Bao, Yuheng; Qing Tian andLetitia Lane (2004). Buddhist art and architecture of China. Edwin Mellen Press. pp. 84,172. ISBN 077346316X. http://books.google.co.in/books?id=LpRQAAAAMAAJ&q=white+horse+temple+china&dq=white+horse+temple+china&hl=en&ei=V__US4WgHszBrAf6xKXyDQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CDoQ6AEwADge. pristupljeno na 29. IV 2010..
- ↑ 3.0 3.1 Harper, Damien (2007). China. Lonely Planet. pp. 462–463. ISBN 1740599152. http://books.google.co.in/books?id=-X7ORxkVvDwC&pg=PA463&dq=white+horse+temple+china&hl=en&ei=BvjUS4uDGNGxrAfwmLCeDg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=2&ved=0CD4Q6AEwATgK#v=onepage&q=white%20horse%20temple%20china&f=false. pristupljeno na 29. IV 2010..
- ↑ Elmer, et al. (2009), p. 463.
- ↑ "White Horse Temple". Buddha Channel. http://www.buddhachannel.tv/portail/spip.php?article4098. pristupljeno na 30. IV 2010..
- ↑ "White Horse Temple". China Culture. http://www.chinaculture.org/gb/en_travel/2003-09/24/content_34384.htm. pristupljeno na 1. V 2010..
- ↑ Cummings, et al. (1991) p. 283.
