José Raúl Capablanca

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Hose Raul Kapablanka)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hose Kapablanka
Puno ime Hose Raul Kapablanka
Datum rođenja 19. novembar 1888.
Mesto rođenja Havana (Republika Kuba)
Datum smrti 8. novembar 1942.
Mesto smrti Njujork (SAD)
Država  Kuba
Svetski šampion 1921—1927.

José Raúl Capablanca y Graupera kubanski je šahist i treći svjetski šahovski prvak. Smatraju ga Mozartom šaha. Pored šaha, bavio se i publicistikom. Autor je i nekoliko šahovskih knjiga, a od 1912. do 1915. godine izdaje šahovski magazin u Havani. U septembru 1913. godine Capablanca se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova Kube. Njegova misija je bila da posjećuje glavne gradove Evrope i da igrajući šah i pobjeđujući, proslavi Kubu. Od oktobra 1913. do marta 1914. odlazi u London, Pariz, Berlin, Varšavu, Rigu, Lenjingrad, Moskvu, Kijev i Beč. U ovim, ali i drugim gradovima demonstrirao je svoje zadivljujuće igranje simultanki, uvijek pred mnogo posmatrača. Igrao je 24 serije protiv nekih od najboljih majstora Evrope: Aljehin, Bernstein, Bogoljubov, Nimzovitsch, Réti, Tartakower i drugi. Decembra 1921. oženio se Glorijom Simoni Betancourt. Dobili su sina José Raúla 1923 i kćerku Gloriju 1925.

Šahovski počeci[uredi | uredi kod]

Capablanca je naučio igrati šah sa četiri godine gledajući igru svog oca. U petoj godini učlanio se u Havana Chess Club, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene kraljica. 1901. godine, kada je tek napunio 13 godina, pobijedio je kubanskoga nacionalnog prvaka Juana Corza, rezultatom od 4 pobjede, 3 poraza i 6 remija.

Obrazovao se u SAD-u, gdje je studirao inženjerstvo na Univerzitetu Columbia. 1908. godine otac mu je uskratio finansijsku podršku jer je više igrao šah nego što je učio. Tada je odlučio da se izdržava igrajući šah. U slobodnom vremenu igrao je šah u šahovskom klubu Manhatttan u New Yorku, gdje je 1909, kad je imao 20 godina, ostvario senzacionalnu pobjedu u meču s američkim prvakom, Frankom Marshallom, u kojem je ostvario 8 pobjeda, 1 poraz i 14 remija. Samo 2 godine ranije Marshall je igrao protiv Laskera za titulu svjetskog prvaka i izgubio. Poslije ove pobjede igrao je simultanke (od 720 partija 686 je pobijedio, 20 remizirao, a 14 izgubio).

Brzi uspon[uredi | uredi kod]

Nakon tog meča Marshall je insistirao da Capablanca učestvuje na turniru u San Sebastiánu, u Španiji, 1911. To je bio jedan od najjačih turnira tog vremena na kojem su nastupili svi vodeći svjetski šahisti osim svjetskog prvaka Emanuela Laskera. Na početku turnira Ossip Bernstein i Aron Nimzowitsch zamjerali su učestvovanje Capablanki jer dotad nije osvojio nijedan značajan turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernsteina, čime je osvojio i turnirsku nagradu za briljantnost, Bernstein je potvrdio da je Capablanca veoma talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimzowitsch se uvrijedio kada je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu blic-partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u prisutnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimzowitscha na seriju blic-partija, koje je s lahkoćom dobio. Okupljeni šahisti zaključili su da Capablanki nema ravnog u brzopoteznom šahu. Na kraju turnira Capablanca je zapanjio šahovski svijet zauzevši prvo mjesto u San Sebastiánu, rezultatom od 6 pobjeda i jednim porazom, završivši tako ispred Akibe Rubinsteina, Carla Schlechtera i Siegberta Tarrascha.

Na velikom turniru 1914. godine u Sankt Petersburgu, uz prisustvo većine svjetskih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske), Capablanca je prvi put odigrao susret protiv velikog Laskera. Capablanca je poveo za 1.5 bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. Ponovo je osvojio nagradu za briljantnost susretom protiv Bernsteina i ostvario veoma cijenjene pobjede protiv Davida Janowskog, Nimzowitscha i Aljehina. No ipak, Capablanca je zbog Laskerovog povratka u drugom dijelu natjecanja završio samo kao drugi s rezultatom od 13 bodova, dok je Lasker imao 13.5, ali ipak ispred trećeplasiranog Aleksandra Aljehina. Nakon turnira, ruski car Nikola II proglasio je pet dobitnika nagrada (Lasker, Capablanca, Aljehin, Tarrasch, Marshall) za šahovske velemajstore.

Meč s Laskerom za titulu svjetskog prvaka[uredi | uredi kod]

Prvi svjetski rat prekinuo je šahovske aktivnosti u Evropi. Poslije rata Lasker nije bio spreman za šah. Laskerov napor da obezbijedi finansijsku sigurnost igrajući šah nije imao uspjeha i veliki šahista je kasnije umro u siromaštvu. Iz tih razloga se složio da brani titulu protiv Capablanke 1920, ali je predao titulu izazivaču jer je bio bolestan. Rekao je Capablanki: "Stekli ste titulu bez igre, ali ste je zaslužili zbog vašeg briljantnog igranja šaha."

Bilo je pritisaka od šahovskog svijeta na Laskera da ipak igra s Capablankom i kada je Capablanca našao sponzore na Kubi, koji su bili spremni finansirati meč sa 25.000 dolara, po pola svakom učesniku, bez obzira na krajnji ishod meča, Lasker je prihvatio. Održao je obećanje i pošto je predao titulu šampiona, bio je taj koji je izazvao Capablanku. Meč se održao u Havani 1921, ali je bio veliko razočarenje za šahovske zaljubljenike. Iako je bilo planirano 30 partija, meč je trajao samo 14, u kojem je Lasker izgubio 4 partije, nijednu nije dobio, uz 10 remija (+4 -0 =10). Predao je meč zbog narušenog zdravlja. Capablanca je tada postao novi svjetski prvak, zadržavši titulu do 1927. Taj podvig (osvajanje titule svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta) nije se ponovio gotovo 80 godina, sve dok Vladimir Kramnik 2000. nije pobijedio Garryja Kasparova +2 -0 =13.

Svjetski prvak[uredi | uredi kod]

Novi svjetski prvak imao je prevlast na velikom turniru u Londonu 1922. Porastao je broj svjetski jakih šahista. Na spomenutom turniru Capablanca je bio uvjerljivo najbolji, osvojivši prvo mjesto s 1.5 bodova više od najbližeg pratitelja Aljehina. Količnik koji je ostvario na turniru bio je 11 pobjeda, 4 remija i nijedan poraz! Poslije Aljehina, najviše bodova na turniru imali su Milan Vidmar, Rubinstein i Efim Bogoljubov.

Capablanca i Lasker u Moskvi 1925. godine.

1924. održan je turnir u New Yorku. Ovaj turnir se izdvaja time što je na njemu Capablanca doživio jedan poraz, prvi nakon punih 8 godina (posljednji put Capablanca je izgubio partiju 1916. godine protiv Oscara Chajesa. Rezultat koji je ostvario na turniru u New Yorku bio je +10 =9 -1. Završio je kao drugi na turniru, iza Laskera, ali ispred Aljehina. No, treba napomenuti i to da je Capablanca pobijedio Laskera u međusobnom susretu.

1925. održan je turnir u Moskvi, gdje su se dogodila, za Capablancu, dva zanimljiva događaja. Prvi je bio za vrijeme simultanki, gdje je Capablanca dobio sve partije osim jedne gdje je remizirao, i to protiv 12-godišnjeg dječaka, kome je na kraju meča rekao: "Jednog dana postat ćeš prvak!" To dijete bio je Mihail Botvinik. 13 godina kasnije, Botvinnik nije samo pobijedio Capablancu već i postao svjetski prvak. U jednom trenutku za vrijeme turnira, Capablankina prelijepa žena ušla je u salu i on se očigledno toliko zaljubio da je previdio da mu je skakač napadnut od protivničkog pješaka. Izgubio je i skakača i partiju.

Ustanovljavanje prvih pravila za igranje meča za svjetskog prvaka[uredi | uredi kod]

U to vrijeme u šahovskoj historiji bio je značajan broj vrhunskih šahista koji nisu mogli igrati za titulu prvaka svijeta jer Capablanca nije želio igrati, a nisu postojala ni pravila koja bi ga na to obavezivala. U Londonu 1922. najveći šahisti tog toba: Aljehin, Bogoljubov, Maróczy, Réti, Rubinstein, Tartakower i Vidmar sastali su se da diskutiraju o pravilima za igranje za titulu prvaka svijeta. Između ostalog, jedan od uvjeta, koji je nametnuo Capablanca, bio je da izazivač obezbijedi nagradu za pobjednika od najmanje 10.000 dolara.

Sljedećih godina Rubinstein i Nimzovitsch izazivaju Capablanku, ali nisu uspjeli obezbijediti neophodnih 10.000 dolara. Aljehin uspijeva obezbijediti sponzore, grupu argentinskih biznismena, i izaziva Capablanku. Tada Capablanka postavlja drugi uvjet: ako Aljehin želi biti izazivač, mora igrati na turniru u New Yorku. Pobjednik ovog turnira igrat će s Capablankom za titulu prvaka svijeta. Aljehin je ovo shvatio kao poniženje, ali zbog velkog truda da pronađe sponzore, ipak je prihvatio. Capablanca sada nije imao kud. Izabrao je igrače za ovaj turnir koji protiv njega nisu osvojili nijedan poen. To su bili Nimzovitsch, Vidmar, Spielmann i Marshal. Igrajući po 4 meča protiv svakog protivnika, Capablanca je ostvario 8 pobjeda i 12 remija, pobijedivši Aljehina, Vidmara i Spielmanna 2.5 - 1.5, Nimzowitscha 3-1 i Marshalla 3.5-0.5. Osvojio je uvjerljivo prvo mjesto, sa čak 2.5 boda ispred Aljehina.

Gubitak titule u meču s Aljehinom[uredi | uredi kod]

Slijeva nadesno: Aljehin, sudija dr. Carlos Augusto Querencio i Capablanca tokom meča za titulu svjetskog prvaka u Buenos Airesu 1927. godine.

Možda se zbog lahko dobijenog turnira u New Yorku Capablanca prepustio samozadovoljstvu. Postao je previše siguran u sebe, potcjenjujući pritom Aljehina u predstojećem susretu za naslov svjetskog prvaka. Meč za prvaka svijeta održao se u Buenos Airesu, Argentina, 1927. Prvi koji ostvari 6 pobjeda postaje svjetski prvak. Ovaj meč je bio najduži meč koji je dotad viđen: poslije 34 partije i 73 dana, na kraju je Aljehin ostvario skor od 6 pobjeda uz 3 poraza, što mu je obezbijedilo titulu.

Netrpeljivost između Aljehina i Capablanke[uredi | uredi kod]

Aljehin je otada očigledno počeo izbjegavati mečeve protiv Capablanke. Nije se pojavljivao na turnirima na kojima je Capablanca sudjelovao. Nije prihvaćao izazove od Capablanke. Nakon što je 1935. Aljehin izgubio titulu od Maxa Euwea, nije mogao odbiti pojavljivanje na jakom turniru u Nottinghamu, na kojem je sudjelovao i Capablanca. Capablanca je konačno dobio priliku zaigrati s njim i trijumfirao je u oba meča.

Lično neprijateljstvo između Aljehina i Capablanke kulminiralo je odbijanjem Aljehina da igra na istom turniru sa starim rivalom. Na turniru u Nottinghamu 1936. gdje su igrali, sjedili su u isto vrijeme za šahovskom tablom ne više od nekoliko sekundi. Svaki od igrača odigrao bi potez i odlazio od stola, sve do sljedećeg poteza.

Capablanca je zbog bolesti umro u New Yorku 8. 3. 1942. Četiri godine kasnije umro je i Aljehin. Tada je pronađen Aljehinov rukopis s najboljim partijama Capablanke. U uvodu je napisao: "Njegovom smrću izgubili smo šahovskog genija kakvog više nikada nećemo vidjeti."

Nakon gubitka titule[uredi | uredi kod]

Otkad je izgubio naslov svjetskog prvaka, Capablanca je osvojio još nekoliko značajnih turnira. Godinu dana nakon izgubljene titule svjetskog prvaka, 1928, Capablanca je osvojio prvo mjesto na berlinskom turniru. 1929. osvaja turnire u Budimpešti i Barceloni, a 1931. turnir u New Yorku. Na turniru u Nottinghamu 1936. pobjeđuje ispred igrača poput Botvinika, Euwea (tadašnjeg svjetskog prvaka), Finea, Reshevskyja, Aljehina i Flohra. Posljednja ozbiljna igra bila je na Šahovskoj olimpijadi u Buenos Airesu iste godine, gdje je igrao na prvoj tabli za ekipu Kube. Ostvario je najbolji skor sa 6 pobjeda i 4 remija.

Po nekim kalkulacijama, rejting Capablanke bio bi 2725.

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Capablanca nikad nije otvorio nijednu šahovsku knjigu niti učio šahovska otvaranja. To što je postao svjetski prvak uprkos toj činjenici čini ga vjerovatno i najvećim prirodnim šahovskim talentom koji je ikada živio.
  • Sudjelovao je na 29 velikih turnira uz fantastičan učinak - osvojio je 15 prvih i 9 drugih mjesta.
  • U mečevima od 1909. do 1939. ostvario je +318 =249 -34. Nijedan drugi majstor nije ostvario tako mali broj poraza. Spektakularno, nije izgubio nijedan meč od 1916. do 1924, zbog čega je prozvan "šahovskim strojem".

Izabrane partije[uredi | uredi kod]

Djela[uredi | uredi kod]

  • My Chess Career, autobiografija, 1920.
  • Chess Fundamentals, 1921; interesantno je da su britanski kritičari kritizirali njegovo prvo djelo My chess career, jer su se u njemu mogle naći samo njegove pobjede; kao reakciju na to Capablanca je izdao knjigu sa svim njegovim dotadašnjim porazima, Chess Fundamentalists: knjiga je sadržavala samo 24 meča!
  • Priručnik na španskom jeziku (1913)
  • Knjiga o turniru u Havani 1913. (1913)
  • A Primer of Chess, 1935.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • David Hooper, Dale Brandreth: The Unknown Capablanca, B. T. Batsford Limited, London, 1975. ISBN 0 7134 2964 Uneseni ISBN nije važeći.
  • Irving Chernev: Capablanca’s best chess ending, Dover Publications, Inc., New York, ISBN 0-486-24249-8

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Prethodnik: Svjetski šahovski prvak
19211927.
Nasljednik:
Emanuel Lasker Aleksandar Aljehin