Homeopatija

Izvor: Wikipedia
Homeopatski lek dobiven iz biljke Arnica montana

Homeopatija je alternativni metod liječenja. Riječ homeopatija je složenica od dvije (grčke riječi. όμοιος, hómoios (sličan) + πάθος, páthos (patnja,bol). Sam naziv najbolje objašnjava homeopatsku filozofiju: Liječenje onim što prouzrokuje patnju sličnu onoj patnji uzrokovanoj bolešću. Homeopatiskim metodama se stimulira tzv životna sila ljudskog tijela i na taj način organizam u stvari iscjeljuje sam sebe.

Utemeljenje homeopatije[uredi - уреди]

Ovu metodu ustanovo je Samuel Christian Friedrich Hahnemann, njemački ljekar 1810 u svom rodnom gradu Togau objavivši knjigu pod nazivom Organon iscjeljiteljske vještine (naziv originala Organon der Heilkunst.

Samuel Christian Friedrich Hahnemann (1755-1843) prevodeći materiju mediku, koju je napisao profesor sa Londonskog univerziteta William Cullen, naišao je na detaljan opis dejstva kore kininovca (kinina) koji se koristio za ljiečenje malarije. Cullen je ljekovitost kinina objasnio njenim gorkim ukusom. Skeptičan prema ovom objašnjenju Hahemann odlučuje isprobati kinin na sebi. Uzimao je kinin dva puta dnevno. Dobija simptome identične simptomima koje imaju oboljeli od malarije. nakon što je prekinuo eksperiment, simptomi su se povukli. Nakon toga je nastavio eksperimenitsati sa drugim propravcima. Ubrzo su mu se pridružili i drugi ljekari i svi su vodili decidne bilješke o rezultatima i reakcijama koje su lijekovi izazivli kod njih. Svi simptomi koje su doživjeli sakupljeni su zajedno u jedinsteven zbirke simptoma koje odgovaraju određenjim tvarima. To je bio početak homeopatkse prakse. James Tyler Kent (1849-1921) je nastavio njegov rad i objavio Materia Medica Pura 1905. listu 217 lijekova koji se koriste i danas. J.T. Kent je bio na položaju profesora na Medicinskom koledžu u St. Louisu i posvetio svoj život proučavanju homeopatije. Napisao je oko 650 radova, opisavši oko 65000 simptoma.

Historija homeopatije[uredi - уреди]

1857 slika Alexander Beydeman prikazuje istorijske figure i personifikaciju homeopatije kako posmatra brutalnost medicine 19. veka

U biti prve početke ove metode liječenja susrećemo već u Antičkoj Grčkoj jer Hipokrat nagovještava u svojim tekstovima začetke homeopatije pozivajući se na dva metoda liječenja: Putem suprotnosti i putem sličnosti. Homeopatija je stigla u SAD 1825. godine, a od 1865. do 1885. godine doživjela svoj vrhunac, da bi potom bila prihvaćena i u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je bila osobito popularna krajem Prvog svjetskog rata. Kraljevska porodica ima od tada vlastitog doktora homeopata. Kraljica Mary koristila je homeopatske pripravke, kao i kraljica Elizabeta II danas, a osobito joj je privržen princ Charles koji je sugerisao da bude obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem. Renesansu doživljava 1970. godine zahvaljujući Georgu Vithoulkasu. Osobito se raširila u Indiji zbog sličnosti s tradicionalnom biljnom medicinom. Evropska zajednica je regulisala homeopatiju direktivom br. 2001/82/EC. Javno zdravstveno osiguranje u većini zemalja (npr. Njemačkoj i Švicarskoj) ne obuhvaća homeopatsku terapiju, ali moguće ju je obuhvatiti privatnim odnosno dopunskim osiguranjem. Neki homeopatski tretmani su ipak obuhvaćeni zdravstevnim osiguranjem u nekim zemljama kao što su Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska i Luksemburg. Prema podacima WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) homeopatija je po broju svojih korisnika druga metoda liječenja u svijetu, odmah iza kineske tradicionalne medicine, treća je fitoterapija, a četvrta alopatska medicina.

Principi[uredi - уреди]

Hahnemannovi principi[uredi - уреди]

Hahnemannovi principi su sljedeći:[1]

  • Liječenje se jedino može odvijati u skladu sa zakonima koji vladaju u prirodi
  • Nemoguće je liječiti izvan ovih zakona
  • Bolest kao izolirani identitet ne postoji,postoje samo ljudi koji su bolesni
  • Da bi lijek bio djelotvoran mora biti dinamički jer je i bolest po svojoj prirodi dinamična
  • U svim fazama bolesti bolesnom je potreban samo jedan lijek i sve dok se ne pronađe taj lijek stanje ne može biti izliječeno.

Opći homeopatski principi[uredi - уреди]

  • Simillimum (sličnost) - bolest se liječi lijekom koji izaziva simptome jednake bolesti npr. ukoliko bolest izaziva povišenu temperaturu prepisat će se preparat koji pojačava temperaturu što je različito od službene medicine.
  • Dinamizacija (razrjeđivanje) - otopina se razrjeđuje destiliranom vodom ili alkoholom odnosno, ako je u pitanju kruta tvar, laktozom u procesu zvanom trituracija. Razrijeđenja se označavaju u omjeru 1:10 (D) ili 1:100 (C), a postoje još i veće 1:1000 (M). Omjer označava potenciju pripravka.
  • Sukusija (miješanje) - razrijeđene otopine se miješaju velikim brzinama.
  • Holizam (cjelovitost) - homeopati promatraju čovjeka kao cjelinu i bolest shvaćaju kao stanje neravnoteže. Lijekovima nastoje uspostaviti ponovo energetsku ravnotežu - homeostazu.

Heringov zakon izlječenja[uredi - уреди]

Postavio ga je dr. Constantine Hering koji je poznavao dr. Samuela Hahnemanna te je nastavio i sistematizirao njegov rad:;

    • a) odozgor prema dolje
    • b) iznutra prema van
    • c) iz centra ka periferiji
    • d) od važnijih prema manje važnim organima ili sistemu
    • e) u obrnutom redoslijedu od njihovog nastanka (simptoma)

Homeopatski lijekovi[uredi - уреди]

Homeopatski lijekovi se danas dobijaju iz tri carstva[2]:

  • biljnog
  • životinjskog
  • mineralnog

Slično se sličnim liječi[uredi - уреди]

Na primjer, ako su simptomi prehlade kod pacijenta slični slici trovanja beladonom, upotrijebiće se homeopatski lijek pripravljen od beladone.

Minimalna doza[uredi - уреди]

Lijekovi se uzimaju u ekstremno razrijeđenom obliku. Uobičajeno je da se radi o razrijeđenju gdje je jedan dio lijeka otopljen u 1 000 000 000 000 dijelova vode.

Jedan lijek[uredi - уреди]

Bez obzira koliko simptoma pacijent imao, u jednom momentu se uzima samo jedan lijek koji će biti ciljan za sve prisutne simptome.

Slični principi su poznati i u konvencionalnoj medicini. Na primjer kod tretmana alergija, alergen se daje u malim dozama da bi se postigla desenzitizacija, kao i kod vakcinacija, gdje se daje umrtvljeni virus daje bi se time pojačala imuna reakcija u slučaju ulaska takvog, ali aktivnog, virusa u tijelo.

Predstavnici homeopatskih lijekova iz biljnog carstva:

  • China Officinalis

Ovaj homeopatski lijek se dobija iz kinina kao matične supstance. Poseban značaj u homeopatiji se pripisuje ovom lijeku kao prvom homeopatskom lijeku na kojem je Hahnemann dokazao prvi zakon homeopatije Similia Similibus Curentur - slično se liječi sličnim. Homeopatski lijekovi se pripravljaju na poseban način, dakle, razrijeđivanjem, miješanjem, protresanjem/dinamiziranjem osnovne supstance od koje je lijek napravljen (kod biljke je to obično majčinska tinktura/sok od svježe iscijeđene biljke ili usitnjen neki drugi dio biljke kao što je korijen, cvijet, kora, plod ili slično).

Pacijenti kojima se China može prepisati su osjetljivi, mogu biti lako razdražljivi, drže se rezervirano,izražavaju se kroz umjetnost. Imaju averziju prema površnom kontaktu, žele samo duboke kontakte i prijateljstva. Umjetničke osobe, imaju jak osjećaj za ljepotu. Imaju želju da posjeduju najbolje stvari. Imaju bujnu maštu, puni su planova i ideja. Strah od životinja, pasa, čak i domaćih životinja kao što su ovce. U kasnijim stadijima mogu biti apatični, indiferentni i tužni. Na organskom nivou mogu imati poremećaje Gastrogastrointestinalnog trakta, sa nadimanjima /gasovima i prolivom; probleme jetre i slezene (upale, hipertrofija, ciroza); nerava (hiperosjetljivost čula (zvukova, svijetla, dodira, okusa), zvonjenje u ušima); krvi i cirkulacije(nizak krvni pritisak sa vrtoglavicom, slabost srčanog mišića i stanja kolapsa zbog anemije); dugotrajne iscrpljujuće vrućice.

  • Chamomilla

Narodno ime je kamilica, veoma je dobro poznata ljekovita biljka kako u zvaničnoj; tradicionalnoj kineskoj tako i u herbalnoj medicini. Glavne indikacije koje bi odlučile da jedan homeopat propiše ovaj lijek su ponajviše utemeljene na mentalno emocionalnoj slici kod pacijenta. U to spadaju simptomi poput: izuzetne nepodnošljivosti bola, preosjetljivosti na bol, uzrujanost, nestrpljenje, kapricioznost, promjenjivost raspoloženja, averzija prema dodiru, dijete želi da ga se nosi ili vozi automobilom i slično.

U kliničke indikacije kod ovoga lijeka spadaju među ostalim: poremećaji ponašanja, konvulzije, grčevi, neuralgični bolovi, bolno i svako drugačije problematično izrastanje zuba, kolike, proliv za vrijeme izrastanja zuba, bolne menstruacije, bronhitis, astma, upala srednjeg uha i drugi.

Predstavnici homeopatskih lijekova iz životinjskog carstva:

  • Apis mellifica

Apis je homeopatski lijek dobijen od otrova iz pčelinje žaoke putem homeopatskog načina pripremanja lijekova.

Za propisivanja ovoga lijeka odlučujući su mentalno emocionalni simptomi kao i simptomi na tjelesnom nivou koji su specifični kod ovoga lijeka.

To su na primjer: konstantna razdražljivost i pobuđenost, veoma su vrijedni - stalno nešto rade, žuri im se, vitalni su, često ljubomorni ali nekad imaju simtom da im stvari neočekivano ispadaju iz ruku ili urade baš ono što nisu htjeli, i slično. Razlozi za davanje ovoga lijeka mogu biti: reakcije na ubode insekata, strah, žalost, mentalni šok, negativne posljedice potisnutih promjena na koži, simptomi uz osjećaj jakog pečenja, otok i bol, ubod pčele, urtikarija, razni otoci, nefritis, ovaritis, ciste, i slično.

  • Lac defloratum

Ovo je homeopatski lijek napravljen od obranog kravljeg mlijeka.

Pacijenti kojima ovaj lijek može pomoći su osjetljivi na buku, na svjetlo, na kretanje, žene su za vrijeme menstrualnog ciklusa veoma iscrpljene. Biva im bolje od pritiska i kada glavu (posebno u slučaju migrene) jako stegnu nekim povezom.

Ovo je lijek koji je indiciran u slučajevima poremećaja u prehrani, kod jakih glavobolja kada su strahoviti bolovi praćeni obilnim uriniranjem, kod morske bolesti, konstipacije i drugih.

Kliničke indikacije za ovaj lijek bi bile: glavobolje kod kojih bol počinje na čelu i onda se širi u zatiljak, bol se odražava kao intezivno pulsiranje sa mučninom, povraćanjem, zasljepljenjem i upornom konstipacijom kod koje je stolica tvrda, dugačka - nakon snažnih naprezanja, bolna i uzrokuje raspukline na anusu.

Predstavnici homeopatskih lijekova iz mineralnog carstva:

  • Glonoinum

Homeopatski je lijek napravljen od nitroglicerina.

Interesantno je da pacijenti kojima treba ovaj lijek često kažu jedan od ključnih simptoma za propisivanje ovoga lijeka: izgube se u dobro im poznatim ulicama, konfuzni su kad se probude noću i slično.

Dokazivanja ovoga lijeka pokazala su izražene nervne smetnje. Nisu voljni da rade, ekstremno su razdražljivi, lako se uzbude i na najmanje neslaganje,kad im neko protivriječi što se završava sa simptomima da im krv pojuri prema glavi ili srcu. Ovo je veliki lijek za kongestivne glavobolje, hiperemiju mozga zbog prejake bilo hladnoće bilo toplote. Kliničke indikacije su: glavobolje, migrena, visoki krvni pritisak, aritmija, oboljenja srčanih zalistaka, kongestivni poremećaji rada srca, klimakterični valunzi. Jedan od glavnih uzroka za propisivanje ovoga lijeka je sunčanica kada je praćena specifičnim simptomima ovoga lijeka.

  • Natrium Muriaticum

Homeopatski lijek napravljen od natrijum hlorida (kuhinjska sol).

Dugotrajno uzimanje viška kuhinjske soli uzrokuje duboke promjene u prehrani sistema što rezultira zadržavanjem soli, a što se dalje očituje oticanjem i edemima i promjenama u krvi. Izgleda da to uzrokuje zadržavanje i nekih drugih materija u tkivima pa se tako pojavljuju simptomi koji se široko vode kao giht ili reumatski giht.

Ovo je veliki lijek za određene vrste groznica, anemije, te nekoliko oboljenja gastrointestinalnog trakta i kože. Odlikuje ih velika slabost koja je najizraženija ujutro, u krevetu. Za njih je tipična zimogriznost i jako su podložni prehlađivanju. Također je prisutna mršavost koja je najizraženija po vratu. Imaju suhe sluzokože. Treba ga razmatrati i kao mogući lijek kod hipertireoidizma, gihta i Adisonove bolesti kao i kod dijabetesa.

Prednosti[uredi - уреди]

  • Homeopatija koristi samo prirodne pripravke, a nipošto ne sintetičke.
  • U liječenju se koriste male doze lijeka, zbog čega su rjeđe nuspojave.
  • Rijetke su pojave ovisnosti o homeopatskim lijekovima.

Nedostaci[uredi - уреди]

Homeopatija zahtijeva duže vrijeme za postavljanju pravilne dijagnoze i odgovarajuće terapije jer ona mora odgovarati pacijentovoj osobnosti. U većini slučajeva liječenje homeopatskim pripravcima traje duže od liječenja službenom medicinom. Dokazi o djelotvornosti homeopatskih postupaka vrlo su rijetki i načelno dvojbeni.

Kritike[uredi - уреди]

Najčešće kritike se upućuju homeopatiji da je pseudoznanost potakla od vitalizma i da nalikuje alkemiji, a da pacijenti potpadaju pod placebo efekt. Kritičari tvrde da je homeopatija nelogična jer iznimno male doze koje koristi ne mogu djelovati. Primjerice, jedna od uobičajenih koncentracija aktivne tvari iznosi 10-60 mol/dm3, što bi za oko 1056 (raspisano 100 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 ili riječima sto nonilijuna) puta bilo manje od uobičajene koncentracije, recimo, natrijevih iona u mineralnoj vodi.[3]

Hahnemann je preporučivao koncentraciju od 30C za većinu primjena, tj. razrjeđenje od 10030 = 1060. Pošto je Avogadrov broj samo 6.02 × 1023 čestica/mol, vjerojatnost prisutnosti ijedne molekule originalne supstance već u 15C razrjeđenju je vrlo mala, a izuzetno je nevjerojatno da bi ijedna molekula originalne otopine bila prisutna u 30C razrjeđenju. Za bolje predočavanje ovih brojeva, u olimpijskom bazenu ima oko 1032 molekula vode; ukoliko bismo željeli biti sigurni da ćemo dobiti jednu molekulu aktivne tvari iz 15C razrjeđene otopine, trebali bismo popiti 1% zapremine bazena (oko 25 m3 ili tona vode).

Izvorni Hahnemannov pokus sa kininom, koji je polazište cijele homeopatije, nije moguće ponoviti, pošto kinin ne izaziva opisane reakcije. Vjerojatno je da su uzrokovane Hahnemannovom alergijom na kinin.[4]


Literatura[uredi - уреди]

  • George Vithoulkas - "Homeopatija - Medicina za novi milenij", Advaita Sarajevo, 2007. ISBN 978-9958-9116-0-6
  • Paolo Bellavite & Andrea Signorini (2002) The Emerging Science of Homeopathy: Complexity, Biodynamics and Nanopharmacology
  • Rolland R. Conte, Henri Berliocchi, Yves Lasne, Gabriel Vernot (1996) Theory of High Dilutions and Experimental Aspects
  • Brian Inglish & Ruth West, Alternativna medicina
  • Vesna Vučičević, Vegenova

Izvori[uredi - уреди]

  1. George Vithoulkas - "Homeopatija - Medicina za novi milenij", Advaita Sarajevo, 2007. ISBN 978-9958-9116-0-6
  2. [http://homeopatijabh.org/bos/lijekovi.html – podaci preuzeti sa stranice Homeopatijabh uz dozvolu vlasnika i autora stranice
  3. http://en.wikipedia.org/wiki/Homeopathy#Preparation_of_similars
  4. http://de.wikipedia.org/wiki/Hom%C3%B6opathie#Kritik_an_der_Hom.C3.B6opathie

Eksterni linkovi[uredi - уреди]