Hoffmannove priče

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Hofmanove priče)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hoffmannove priče
Les Contes d'Hoffmann
Opće informacije
MuzikaJacques Offenbach
LibretoJules Barbier
PredložakLes Contes d'Hoffmann; autori: Jules Barbier i Michel Carré; temeljeno na djelima E. T. A. Hoffmanna
Jezikfrancuski
Žanropera
Informacije o premijeri
Premijera10. 2. 1881. .
Opéra-Comique, Pariz
Lica
  • Hoffmann, pjesnik (tenor)
  • Olympia, lutka (sopran)
  • Antonia, djevojka (sopran)
  • Giulietta, kurtizana (sopran)
  • Stella, pjevačica (sopran)
  • Savjetnik Lindorf (bariton-bas)
  • Coppélius, optičar (bariton-bas)
  • Doktor Miracle (bariton-bas)
  • Kapetan Dapertutto (bariton-bas)
  • Nicklausse / Muza (mezzo-sopran)
  • Andrès, Stellin sluga (tenor-bouffe)
  • Cochenille, Spalanzanijev sluga (tenor)
  • Frantz, Crespelov sluga (tenor)
  • Pittichinaccio, Giuliettin šaljivdžija (tenor)
  • Nathanaël, student (tenor)
  • Hermann, student (bariton)
  • Wilhelm, student (tenor)
  • Luther, kabaretist (bas)
  • Spalanzani, izumitelj (tenor)
  • Crespel, Antonijin otac (bas)
  • Glas iz groba, majka Antonije (mezzo-sopran)
  • Schlémil, Giuliettin ljubavnik (bariton)
Adaptacije
Hoffmanove priče (film, 1951)

Les Contes d'Hoffmann (sh. Hoffmannove priče) je opera u pet činova za koju je muziku komponirao Jacques Offenbach, a libreto napisao Jules Barbier, i koja je premijerno izvedena 1881. godine u Parizu. Temelji se na istioimenom kazališnom komadu koga je 1851. godine napisao Michel Carré, a koji je, pak, temeljen na tri novele njemačkog pisca E. T. A. Hoffmanna - Der Sandmann, Rath Krespel i Das verlorene Spiegelbild. Radnja predstavlja svojevrsnu priču u priči, odnosno protagonist je sam Hoffmann koji studentima u krčmi priča o svoje tri velike ljubavi. Offenbach je umro nekoliko mjeseci prije premijere, te je partituru ostavio nedovršenu. Zbog toga se danas izvodi u različitim verzijama, pri čemu su najčešće one temeljena na partituri koju je pred premijeru napisao Ernest Giraud. Usprkos toga je stekla veliku popularnost, a posebno je popularna postala arija Belle nuit, ô nuit d'amour u obliku barkarole. Hoffmanove priče su poslužile kao predložak za dva filma - njemački nijemi film Hoffmanns Erzählungen iz 1916. godine te britanski film The Tales of Hoffmann iz 1951. godine.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]