Heptarhija
Izvor: Wikipedia
Heptarhija (engleski: The Heptarchy, od grčke riječi koja doslovno znači "sedmovlašće") je naziv za sedam anglosaksonskih država koje su postojale u južnoj, istočnoj i centralnoj Britaniji za vrijeme kasne antike i ranog srednjeg vijeka, a čijim je ujedinjenjem početkom 9. vijeka nastala Kraljevina Engleska. Pod državama Heptarhije se tradicionalno smatraju Northumbria, Mercia, Istočna Anglija, Essex, Kent, Sussex i Wessex.
Izraz je u upotrebi od 16. vijeka, ali ideja o sedam anglosaksonskih kraljevstava kao pretečama engleske države se pripusuje engleskom historičaru Henryju od Huntigtona koju je u 12. vijeku iznio na stranicama svoje knjige Historia Anglorum.[1]
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Napomene
- ↑ Historia Anglorum: the history of ... - Google Books, Books.google.com.au. URL accessed 09. 04. 2010..
[uredi - уреди] Literatura
[uredi - уреди] Izvori =
- Westermann Großer Atlas zur Weltgeschichte
[uredi - уреди] Dodatna
- Stenton, F. M. (1971) Anglo-Saxon England, 3rd edition. Oxford U. P.
- Campbell, J. et al. (1991) The Anglo-Saxons. Harmondsworth: Penguin
[uredi - уреди] Eksterni linkovi
- Monarchs of Britain, Encyclopædia Britannica
- The Burghal Hidage - Wessex's fortified burhs
| Prethodi: Post-rimska Britanija |
Heptarhija circa 550–927 |
Slijedi: Kraljevina Engleska |
|
|||||||||||