Henry VI od Engleske

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Henrik VI., kralj Engleske)
Henry VI
HenryVIofEngland.JPG
Portret Henrya VI
Kralj Engleske
Vladavina 1422. - 1461.
1470. - 1471.
Prethodnik Henry V
Nasljednik Edward IV.
Kralj Francuske
Vladavina 1422. - 1453.
Prethodnik Charles VI.
Nasljednik Charles VII.
Supruga Margareta od Anjoua
Dinastija Lancaster
Otac Henry V od Engleske
Majka Katarine od Valoisa
Rođenje 6. decembar 1421.
Dvorac Windsor
Smrt 21./22. maj 1471.
Londonski Tower London

Henry VI. (Dvorac Windsor 6. decembar 1421. - Londonski Tower 21./22. maj 1471.), bio je kralj Engleske od 1422. - 1461. i od 1470. - 1471., te francuski kralj od 1422 do 1453. godine.

Bio je jedini sin u braku engleskog kralja Henrya V. i kćeri francuskog kralja Charlesa VI. Katarine od Valoisa, a koji brak je sklopljen Sporazumom iz Troyesa (1420.) nakon vojnih uspjeha koje je postigao Henry V. u Francuskoj. Istim sporazumom Henry V od Engleske i njegovi nasljednici postali su i nasljednici francuske krune. Kako je Henry V. iznenada, u 35. godini, poginuo za vrijeme opsade francuskog Meauxa 31.8. 1422. godine, na englesko prijestolje dolazi tada devetomjesečni Henry. Dva mjeseca kasnije umro je i francuski kralj Charles VI. pa su tada stupile na snagu odredbe sporazuma iz Troyesa kojim Henry postaje i francuski kralj. Temeljem svih tih činjenica pred mladoga kralja postavljala su se visoka očekivanja.

Visoko englesko plemstvo bilo je sumnjičavo prema Henryevoj dvadesetogodišnjoj majci Katarini od Valoisa te joj nisu dopustili da postane regent. Parlament je na njihov zahtjev formirao regentsko vijeće od nekoliko Henryevih rođaka koje je imalo ograničene ovlasti. Henry je 1429. okrunjen za engleskog kralja, a dvije godine kasnije 1431. i za francuskog kralja.

Tokom vladavine regentskog vijeća brojni teritorijalni i vojni uspjesi koje je postigao u predhodnom razdoblju Henrya V. u Francuskoj su izgubljeni. Pobunjeni Charles VII. u Francuskoj je iskoristio pobjede Jeanne d'Arc za svoju krunidbu 1429. u Reimsu kojom dobiva legitimitet kao kralj Francuske.

Pod utjecajem dijela visokog engleskog plemstva Henry je 1445., računajući da će to spriječiti poraze u Francuskoj, oženio Margaretu od Anjoua, nećaku Charlesa VII. pod nepovoljnim uvjetima za Englesku. Kako je Henry po svojoj prirodi bio nesposoban vladar Margareta je na njega imala velik utjecaj.

Od toga doba rat u Francuskoj krenuo je po Englesku u nepovoljnom smjeru pri čemu su se porazi na bojnom polju redali jedan za drugim pa je do 1453. u engleskim rukama po Francuskoj ostao samo Calais.

Na unutarnjem planu Henryeva vladavina dovela je, zbog njegove nesposobnosti, do sloma pravnog sistema i reda, do kurupcije i teškog stanja državnih financija. Cjelokupna politička situacija i poraz u Francuskoj utjecali su da Henry 1453. doživi potpuni duševni slom nakon kojega je jedno vrijeme bio potpuno nesvjestan svoje okoline.

Pretendent na englesko prijestolje Edward od Yorka iskoristio je Henryevu nesposobnost i nepopularnost te se, započevši 1455. građanski rat koji je kasnije nazvan Ratovima dviju ruža, uz pomoć grofa od Warwicka godine 1461. proglasio kraljem, a Henry i njegova supruga Margareta od Anjoua su pobjegli u sjevernu Englesku i Škotsku gdje se kriju sve do njegovog hapšenja - 1465. Sljedećih 5 godina života Henry VI. će provesti zatvoren u Londonskom Toweru dok mu žena i jedini sin bježe pod okrilje Francuske.

Za vrijeme tog izgnastva Margareta je uspjela zadobiti podršku tamošnjeg kralja Louis XI koji joj pruža vojnu pomoć za povratak krune. Uz tu pomoć i dogovor s nekoliko plemića vojska Henrya VI. se iskrcala u Englesku i oslobodila svoga potpuno psihički nesposobnog kralja 3. oktobra 1470. godine. Ta pobjeda je bila kratkoga daha pošto se Edward IV uz pomoć Burgundije iskrcao u Engleskoj u martu 1471. godine. U dvije bitke koje slijede Henryeva vojska je potpuno potučena, a njegov sin Edward se našao među ubijenima. Henrya je zatim pobjednik zatvario i pogubio u Londonu 21. maja 1471.

Od tada će svi kraljevi Engleske, kao svoju titulu, do 19. veka zadržati i onu kralja Francuske, bez obzira što su izgubili i posljednji komadić željenog kraljevstva (grad Calais je bio naseljen Englezima).

Vanjske veze[uredi - уреди]