Hemijski gradijent

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hemijski gradijent je gradijent hemijskog potencijala pojednostavnjeno se može shvatiti kao razlika u koncentraciji dva rastvora (ili dve sredine). Strikto rečeno, hemijski gradijent je prostorna promena hemijskog potencijala.

Živa ćelija, da bi opstala, mora neprekidno da održava optimalnu koncentraciju sastojaka u njoj i oko nje što se postiže transportom satojaka. Kada se sastojci kreću iz sredine sa većom u sredinu sa manjom koncentracijom, onda je to kretanje niz hemijski gradijent (nizbrdo) što se dešava pri pasivnom transportu. Kada se sastojci kreću iz sredine sa manjom u sredinu sa većom koncentracijom, onda je to nasuprot gradijentu i vrši se pri aktivnom transportu. Očigledno, pasivan transport se odigrava spontano a za aktivan transport potrebno je utrošiti rad.

Treba uočiti da je kocept gradijenta i potencijala mnogo širi i da ista pravila važe za kretanje naelektrisanja u gradijentu električnog potencijala ili za prostiranje toplote u gradijentu temperature. Kretanje niz gradijent je spontano i pri tome se sistem može navesti da vrši koristan rad. Recimo, prilikom pražnjenja baterije kojom se napaja mobilni telefon naeletrisanje se kreće niz gradijent. Punjenje baterije je kretanje naeletrisanja uz gradijent. U prvom slučaju baterija vrši rad a u drugom rad se dovodi spolja...

Literaturaa[uredi | uredi kod]

  • Paul Reinhart Schimmel, Charles R. Cantor: Biophysical Chemistry: Part II: Techniques for the Study of Biological Structure and Function. H.C. Freeman Co., San Francisco, 1980, S. 619 - 642. ISBN 0-7167-1190-7.
  • Alfred Pingoud, Claus Urbanke: Arbeitsmethoden der Biochemie. DeGruyter, Berlin 1997, ISBN 3-11-016513-9 (als Google-Book).
  • Richard Josiah Hinton, Miloslav Dobrota: Density Gradient Centrifugation, Band 6 von Laboratory Techniques in Biochemistry and Molecular Biology, Elsevier, 1978. ISBN 978-0-08-085875-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]