Hemijska sinteza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hemijska sinteza je namensko izvršavanje hemijskih reakcija s ciljem formiranja jednog ili više proizvoda. Ovaj proces tipično obuhvata niz

fizičkih i hemijskih manipulacija. Pod modernim laboratorijskim uslovima, hemijski sintetički procesi su ponovljivi i pouzdani.[1][2]

Hemijska sinteza počinje sa selekcijom jedinjenja koja se nazivaju reagensi ili reaktanti. Razni tipovi reakcija se mogu primeniti u sintezi produkata, ili intermedijara. Da bi došlo do reakcije neophodno je da se reaktanti pomešaju u reakcionom sudu kao što je hemijski reaktor ili jednostavni balon. Kod mnogih reakcija je neophodno da se primeni neki oblik post-reakcione procedure da bi se izolovao finalni proizvod.[3] Količina proizvoda u hemijskoj sintezi se naziva prinosom reakcije. Tipično se hemijski prinos izražava u težinskim jedinicama (npr. gramima) ili kao procenat totalne teoretske količine produkta. Sporedna reakcija je neželjena hemijska reakcija koja umanjuje prinos željenog produkta.

Druga značenja[uredi | uredi kod]

Značenje termina hemijska sinteza može da bude usko i ograničeno na specifičnu vrstu hemijske reakcije, i.e. direktna kombinatorna reakcija, u kojoj se dva ili više reaktanata kombinuju da formiraju jedan proizvod. Opšti oblik direktne kombinatorne reakcije je:

A + B → AB

gde su A i B elementi ili jedinjenja, a AB je jedinjenje koje se sastoji od A i B. Primeri kombinatornih reakcija su:

2Na + Cl2 → 2 NaCl (formiranje kuhinjske soli)
S + O2SO2 (formiranje sumpor dioksida)
4 Fe + 3 O2 → 2 Fe2O3 (korozija gvožđa)
CO2 + H2OH2CO3 (ugljen dioksid rastvoren u vodi reaguje sa vodom da formira ugljenu kiselinu)

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. 
  2. Parkes, G.D. & Phil, D. (1973). Melorova moderna neorganska hemija. Beograd: Naučna knjiga. 
  3. Vogel, A.I., Tatchell, A.R., Furnis, B.S., Hannaford, A.J. and P.W.G. Smith. Vogel's Textbook of Practical Organic Chemistry, 5th Edition. Prentice Hall, 1996. ISBN 0-582-46236-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]