Hela (grčka mitologija)
Hela (starogrčki: Ἕλλη) bila je, u grčkoj mitologiji, kći Atamanta i Nefele, sestra Friksova,[1] te eponimna heroina Helesponta.[2]
Mitologija[uredi | uredi kod]
Atamantova supruga, smrtnica Inona, mrzela je svoje pastorke, Friksa i Helu, pa su ovi morali bežati iz Koroneje, kako ne bi bili prineseni na žrtvu.[3] Naime, kad je jednom u Atamantovom kraljevstvu zavladala suša, kralj je poslao glasnika u Delfe da pita proročište za savet kako da se otkloni ta nevolja. Pošto ga je Inona podmitila, glasnik je slagao Atamanta da je proročište zapovedilo da se Friks i Hela prinesu na žrtvu. Kad su već bili spremni za žrtvu, dvoje dece spasao je jedan zlatoruni oran, porod Posejdona i Teofane, koga je poslala Nefela i koji ih je preneo u Kolhidu.[4][5] No, dok je ovan preletao preletao Propontidu, između Sigeja i Hersoneza, Hela je pala u more, koje se od tada po njoj naziva Helespontom.[6] Helin grob kasnije je pokazivan kod grada Paktije na Helespontu,[7] no verovatno se zapravo radilo o kenotafu.[8]
Kasnije se pripovedalo da je Helu spasao Posejdon, kome je rodila tri sina ― Peona, Edona i Almopa, eponimne heroje Peonjana, Edonjana i Almopljana.[2]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Schmitz, Leonhard (1867), „Helle”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston
- ↑ 2,0 2,1 Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Hela
- ↑ Herodot, Istorija, VII, 197, 1.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, IX, 34, 5 sqq.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 9, 11.
- ↑ Eshil, Persijanci, 70.
- ↑ Herodot, Istorija, VII, 58, 2.
- ↑ Reginald Walter Macan, Herodotus, The Seventh, Eighth, & Ninth Books with Introduction and Commentary, Macmillan, London, 1908, komentar uz VII, 58, s.v. τὸν Ἕλλης τάφον τῆς Ἀθάμαντος.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Schmitz, Leonhard (1867), „Helle”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston
- Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga.