Heinrich von Ferstel

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Heinrich von Ferstel
historicizam
Portret Heinricha von Ferstela (litografija Schuberta iz 1880.)
Biografske informacije
Rođenje7. jul, 1828.
Beč, Austrijsko Carstvo
Smrt14. jul, 1883.
Beč, Austro-Ugarska
Opus
Poljearhitektura
PraksaBeč
Znamenita djela

Heinrich von Ferstel (* Beč, 7. jul, 1828. † Beč, 14. jul, 1883.[1]), bio je jedan od značanijih bečkih arhitekata historicizma u razdoblju izgradnje Ringstrasse.[1]

Biografija[uredi | uredi kod]

Heinrich von Ferstel rođen je u imućnoj porodici Ignaza Ferstela, direktora banke iz Praga. Arhitekturu je studirao na bečkoj Akademie der bildenden Künste kod Nülla i Sicardsburga. Nakon studija radio je od 1851. do 1853. u birou svog ujaka Friedricha Stachea, također poznatog arhitekta.

Za Ferstela je bila presudna 1855. kad je pobjedio na natječaju za izgradnju nove Votivkirche na Ringu.[1] Crkva se gradila do 1879., ta neogotička građevina izbacila ga je u vrh bečkih arhitekata u vrijeme izgradnje Ringstrasse.[1] Nakon tog projektirao je puno reprezentativnih građevina uz pomoć svog šurjaka Karla Köchlina (1828.-1894.) banke, bečka burza (danas poznata kao Palais Ferstel). Ispočetka je projektirao u duhu romantičarskog historicizma (neogotika, neoromanika) u kasnijim radovima priklonio se neorenesansi.

Ferstel je projektirao puno značajnih bečkih građevina, koje su utjecale na graditeljsku modu po cijeloj monarhiji; Museum für angewandte Kunst (1871.), Kemijski fakultet (1872.), Škola za umjetnost i obrt (1877.), Palača rektorata Univerziteta u Beču (1883.), Palača Austrijskog Lloyda u Trstu (1883.).[1]

Pored tih javnih, Ferstel je izveo i puno stambenih palača; Palača Wertheim (1868.), Palača nadvojvode Ludwiga Viktora (1869.) - obje u Beču, i puno vila od kojih je najzapaženija bila za porodicu Wartholz u Reichenau (1872.) [1]

Od 1866. radi kao profesor na bečkoj Politehnici,[1] pred kraj života 1879. car Franjo Josip dodjelio mu je titulu barona.

Zanimljivo, da se tu radi o cijeloj generaciji arhitekata. Ne čudi dakle, da je među ostalima i njegov sin Max von Ferstel pošao očevim stopama ne samo kao građevinar, nego i kao oduševljeni pripadnik istoga smjera - to jeste historicizma.

Radovi[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Ferstel, Heinrich Freiherr von (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 1. 04. 2013. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]