Haron (mitologija)

Izvor: Wikipedia
Gustave Doré: Haron, ilustracija iz Danteove Božanstvene komedije

Haron (grč. Χάρων, Khárôn = razjarena svjetlost) Erebov je i Niktin sin (sin Tame i Noći); bio je lađar uHadu, tj. preuzimao je preminule na obali rijeke Aheront.

Mitologija[uredi - уреди]

Haron je prevozio mrtve duše na drugu stranu rijeke Aheront ako su imali novčić (obolus) da plate njegovu vožnju, tako da su pokojnici u Grčkoj bili sahranjivani s novčićem pod jezikom. Neki izvori kažu da su sahranjivani i sa dva novčića - jedan na svakome kapku.

Nijednu dušu nikad nije preveo u drugome smjeru, a iznimke bjehu Perzefona, Orfej i Psiha.

Djela iste tematike[uredi - уреди]

Luca Giordano: Haron i barka, 1684. - 1686.

U šestoj knjizi Vergilijeve Eneide, Sibila je pratila Eneju do zlatne grane koja je bila potrebna da bi se prešla rijeka. Osim Eneje, isti je put imao i Orfej koji se vratio živ. Vergilije također u Eneidi govori da je prevozio mrtve preko rijeke Stiks, ali ostali izvori tvrde da je rijeka bila Aheront (Dante u Paklu, dijelu Božanstvene komedije) i Pauzanije.

Aristofan ga u ovoj komediji opisuje kao mršavog starčića koji je vrijeđao ljude na temelju fizičkog izgleda.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]