Hamun-e Džaz-Murijan

Hamun-e Džaz-Murijan (fa) هامون جازموریان
Satelitski prikaz Hamun-e Džaz-Murijana
Lokacija
Države	Iran
Pokrajine	Kermanska pokrajina; Sistan i Balučistan
Koordinate	27°24′0″N, 58°49′27″E
Hidrografija
Vrsta	tektonsko; slano
Površina	2800 km²
Volumen	2,8 km³
Aps. visina	367 m
Dužina	70 km
Širina	40 km
Dubina	2,0 m
Hidrologija
Pritoke	Halil, Bampur
Karta
class=notpageimage| Lokacija Hamun-e Džaz-Murijana u Iranu

Hamun-e Džaz-Murijan (perz. هامون جازموریان) je slano jezero na jugoistoku Irana, podijeljeno između Kermanske i Sistansko-balučistanske pokrajine. Jezero ima površinu od 2800 km², dubinu do 2,0 m i volumen od 2,8 km³, no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Vodom se napaja prvenstveno pomoću rijeka Halil i Bampur, te niza manjih pritoka. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 367 m. U širem smislu Džaz-Murijan podrazumijeva i depresiju odnosno jedan od osam unutrašnjih slivova zemlje.

Geografija

Jezero Hamun-e Džaz-Murijan nalazi se na zapadnom dijelu istoimene geološke depresije i proteže se duljinom od 70 km u smjeru sjever-jug, dok mu se poprečna širina kreće do 40 km. Njegove obalne granice teško su odredive zbog promjenjivog vodostaja odnosno blagog nagiba terena i uglavnom su močvarnog karaktera. Najmanja nadmorska visina jezerskog dna iznosi 365 m čime zajedno s Kaspijskim jezerom i Dašt-e Lutom spada u najniže depresije iranske unutrašnjosti. Depresija je određena Šah-Saravanom (odvojak Centralnoiranskog masiva) na sjeveru, Istočnoiranskim masivom na istoku, Bašakerdom na jugu, te nizom manjih planina na zapadu. Prostrana ravan sastoji se od pliocensko-holocenskog aluvija nanošenog tekućicama, dok se na rubnim dijelovima pojavljuju izraženi stratigrafski kontrasti. Prema Makranu na jugu prevladava obojeni melanž, mješavina sedimentnih i magmatskih stijena iz perioda krede. Na sjeveru prema Dašt-e Lutu javljaju se permski vapnenac promjenjive debljine i eocenske magmatske stijene s jastucima lave u flišu. Prema zapadu prevladavaju jurski pješčenjaci s obiljem amonita, a u okolici Rudbara javlja se i zona od nekoliko četvornih kilometara s rogovačom i epidotnim škriljcem koji se prožimaju s filitima i grubo kristaliziranim mramorom. Na istoku se uglavnom pojavljuju sedimenti fliša i molase oblikovani od krede nadalje.

Depresija Džaz-Murijana naseljena je još od prahistorije o čemu svjedoče arheološka nalazišta pokraj gradića Bampura. Također, nedavno otkrivena Džiroftska kultura na gornjem toku Halila ukazuje da se interakcija dva historijska naselja odvijala upravo preko Džaz-Murijana. Danas su jezero i okolna despresija vrlo slabo naseljeni i manje ruralne zajednice pojavljuju se uglavnom uz padine okolnih planina koje obiluju vodom, a intezivna je upotreba kanata i bunara. Poljodjelstvo se pretežito javlja na istočnim dijelovima uz rijeku Bampur, osobito u okolici grada Iranšahera. Zbog opasnosti od sezonskih poplava na gornjim tokovima rijeka izgrađeno je više manjih brana. Poljoprivredne kulture koje uspjevaju na području Džaz-Murijana uključuju datulju, pšenicu, ječam, sirak i proso. Tokom 1960-ih godina pokušano je s planskim uzgojem pamuka, ali bez većih uspjeha. Za lokalno gospodarstvo važna je i proizvodnja voća poput citrusa. Od domaćih životinja uzgaja se zebu, ovca, koza i deva, no stočarstvo je relativno nerazvijeno u odnosu na područja sličnih karakteristika poput Sistana. Iako sjeverozapad Džaz-Murijana zbog pogodne topografije, bogatstva vodom i plodnog tla pruža velik potencijal za gospodarski razvoj, nije iskorišten zbog velike geografske udaljenosti u odnosu na iranske gradove.

Hidrologija

Hamun-e Džaz-Murijan između Gedrozije i Arahozije na isječku karte Imperia Persarum et Macedonum (H. Kiepert, 1903.)		Satelitska fotografija jugoistočnog Irana s Hamun-e Džaz-Murijanom, Makranom i Hormuškim tjesnacom u prvom planu

Džaz-Murijan geomorfološki podrazumijeva depresiju koja se proteže približno 300 km u smjeru istok-zapad odnosno širinom od 70-ak km, dok su najširem smislu predstavlja jedan od osam iranskih unutrašnjih slivova čija površina iznosi oko 70.000 km². Njegove razvodnice određene su vrhovima planina: Centralnoiranski masiv na sjeveru dijeli ga od slivova Dašt-e Kavira i Dašt-e Luta, Dohtar na zapadu od porječja Zajande-Ruda, makranski Bašakerd na jugu od Perzijskog i Omanskog zaljeva, te Birkom na istoku od Hamun-e Maškela. Područjem Džaz-Murijana prevladava vruća stepska klima (BSh), a količina padalina zanemariva je i iznosi ispod 250 mm. Dvije najveće i najvodonosnije rijeke koje Džaz-Murijan opskrbljuju vodom su Halil na zapadu i Bampur na istoku, dok sporedni utjecaj ima i niz manjih pritoka koji se slijevaju s okolnih masiva. Oni se mogu podijeliti na Rigan, Zoltarnat, Čil-Karki, Govos, Mašhad-Muhamed i Handak na sjeveru, te Zohan, Abnama, Remešk, Kunbar, Golnabat i Čarzi na jugu. Unutrašnje delte bez oticanja rasprostranjen su fenomen na ovim prostorima, osobito tokom niskog vodostaja jezera. Za vrijeme ljeta, jezero i većina manjih pritoka u potpunosti presušuju.

Flora i fauna

Uromastyx asmussi		Cursorius cursor

Flora Džaz-Murijana močvarnog je karaktera, a rasprostranjene vrste biljaka u široj okolici su razni sukulenti i halofiti. Fauna depresije nije u potpunosti istražena, no poznato je na desetke vrsta gmazova i ptica. Gmazovi uključuju vrste Agama agilis, Agama nupta, Cyrtodactylus agamuroides, Cyrtodactylus kirmanensis, Cyrtodactylus longipes, Cyrtodactylus zarudnyi, Phrynocephalus maculatus, Phrynocephalus scutellatus, Stenodactylus lumsdeni, Uromastyx asmussi, Bunopus tuberculatus, Teratoscincus scincus, Acanthodactylus cantoris blanfordi, Acanthodactylus micropholis, Ablepharus grayanus, Eumeces schneideri zarudnyi, Ophiomorus brevipes, Teratoscincus bedriagai, Teratoscincus microlepis, Tropiocolotes persicus persicus, Varanus bengalensis, Varanus griseus, te endemski Cyrtodactylus brevipes i Ophiomorus streeti. Stanište Džaz-Murijana dijeli slične karakteristike s Dašt-e Kavirom i Dašt-e Lutom zbog čega ih posjećuju i iste vrste ptica: Chlamydotis undulata, Cursorius cursor, Pterocles senegallus, Pterocles coronatus, Ammomanes deserti, Ammomanes cincturus, Alaemon alaudipes, Sylvia nana, Sylvia nana, Oenanthe deserti, Oenanthe monacha, Rhodopechys githaginea, te endemski Podoces pleskei. U samom jezeru je zabilježena samo jedna vrsta ribe − Cyprinion watsoni iz porodice šarana (Cyprinidae), a njeno stanište su područja nižeg saliniteta poput istočnih ušća jezerskih pritoka.

Veze

• Geografija Irana
• Popis iranskih jezera

Literatura

• (en) Davoudzadeh, Monir (1997.). „Iran”. u: Moores, Eldridge M.; Fairbridge, Rhodes Whitmore. Encyclopedia of European and Asian regional geology. London; New York: Chapman & Hall. str. 384. i 396.-397. ISBN 9780412740404. OCLC 38157559. 
• (en) Falcon, Norman Leslie (1975.). From Musandam to the Iranian Makran. Geographical Journal. CXLI. 1. London: Royal Geographical Society. str. 55.-58. ISSN 0016-7398. OCLC 482905652. 
• (en) Farhoudi, Godratollah; Karig, Daniel Edmund (1977.). Makran of Iran and Pakistan as an Active Arc System. Geology. V. 11. New York: Geological Society of America. str. 664.-668. ISSN 0091-7613. OCLC 4642192031. 
• (en) Harrison, John Vernon (1968.). „2. Geology”. u: Fisher, William Bayne. The Land of Iran. The Cambridge History of Iran. I. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press. str. 64.-185. DOI:10.1017/CHOL9780521069359.003. ISBN 9780521069359. OCLC 489573396. 
• (en) Harrison, John Vernon (1943.). Jaz Murian Depression, Persian Baluchistan. Geographical Journal. CI. 5./6. London: Royal Geographical Society. str. 206.-225. ISSN 0016-7398. OCLC 482568103. 
• (en) Jalali, B.; Papp, M.; Molnar, K. (1995.). Four new Dactylogyrus species (Monogenea: Dactylogyridae) from Iranian fishes. Folia Parasitologica. XLII. 2. Praha: Institute of Parasitology. str. 97.-101. ISSN 0015-5683. OCLC 91046347. 
• (en) Kohl, Philip Lanby (2007.). The Making of Bronze Age Eurasia. Cambridge World Archaeology. Cambridge: Cambridge University Press. str. 215.-225. ISBN 9780521847803. OCLC 789919035. 
• (fr) Léonard, Jean (1981.-1992.). Contribution à l'étude de la flore et de la végétation des deserts d'Iran (Dasht-e-Kavir, Dasht-e-Lut, Jaz Murian). Meise: Jardin Botanique National de Belgique. OCLC 21373437. 
• (en) Scott, Derek A. (15. 12. 1989.). Birds. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 
• (en) Spooner, Brian (15. 7. 2010.). „i. Geography, History and Ethnography”. Baluchistan. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Hamun-e Džaz-Murijan