Haladž (turkijski jezik)
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Ovo je članak o turkijskom jeziku. Za istoimeni jezik iz iranske porodice, vidi Haladž (iranski jezik). | Haladž | |
|---|---|
| Države |  Iran |
| Regije | Markazi |
| Broj govornika | 42.100 |
| Jezična porodica | Altajski
|
| Jezični kodovi | |
| ISO 639-1 | – |
| ISO 639-3 | – – inkluzivni kod Individualni kodovi: klj – haladž (turkijski jezik) |
Haladž (khalaj; ISO 639-3: klj) je jezik iz južnoturkijske porodice kojim je prema procjenama iz 2000. govorilo oko 42.100 ljudi u iranskoj pokrajini Markazi, prvenstveno sjeveroistočno od grada Araka. Ranije se zbog jezičnih sličnosti i geografskih uvjeta smatrao dijalektom azerskog jezika, no moderne lingvističke studije pokazuju da je riječ o specifičnom jeziku. Većina govornika ovog jezika služi se i perzijskim koji je službenim jezikom u Iranu[1].
Izvori[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Doerfer, Gerhard (1971). Khalaj Materials. Bloomington, Indiana: Indiana University Publications. ISBN 0-87750-150-5. OCLC 240052.
- Doerfer, Gerhard (1988). Grammatik des Chaladsch. Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 9783447028653. OCLC 21035642.
- Doerfer, Gerhard & Tezcan, Semih (1994). Folklore-Texte der Chaladsch. Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 9783447034845. OCLC 32612731.
- Johanson, Lars & Csató, Éva Ágnes (1998). The Turkic Languages. London: Routledge. ISBN 9780415082006. OCLC 40980286.