Habsburg
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
Habsburg (množina: Habsburzi; pridjev: habsburški; za pripadnike te loze koristi se izraz Habsburgovac, množina: Habsburgovci) bila je jedna od vladarskih kuća (dinastija) Evrope: Habsburgovci su vladali Austrijom (kao vojvode 1282–1453., nadvojvode 1453–1804. i carevi 1804–1918.), bili su kraljevi Španije (1516–1700.) i carevi Svetog Rimskog Carstva više vijekova do 1806.
Ime Habsburg dobili su po zamku Habichtsburg ("Jastrijebov zamak"), sjedištu porodice u 12. i 13. vijeku iz kantona Aargau. Krenuvši iz jugoistočne Njemačke, porodica je proširila svoj uticaj i domene na istočne krajeve Svetog Rimskog Carstva, koji otprilike odgovaraju današnjoj Austriji (1278–1382.). Nakon samo dvije-tri generacije, Habsburzi su uspjeli dosegnuti carsko prijestolje, koje će uz kraće prekide držati vijekovima (1273–1291., 1298–1308., 1438–1740., i 1745–1806.).
Nakon ženidbe Maksimilijana I. s Marijom, prijestolnasljednicom Burgundije (Holandije) i ženidbe njegovog sina Filipa Lijepog s Juanom I, prijestolnasljednicom Španije i njenog tek stečenog carstva, Karlo V. je naslijedio "carstvo gdje sunce nikada ne zalazi".
Nakon abdikacije cara Karla V., koji je ujedno pod naslovom Karlo I bio i španjolski monarh (1516–1556.), dinastija se podijelila na austrijsku i španjolsku granu Habsburgovaca.
Španski Habsburgovci su izumrli 1700. godine, što je izazvalo Rat za špansko nasljedstvo), dok su austrijski Habsburgovci izumrli 1740. godine, što je izazvalo Rat za austrijsko nasljedstvo. Jedan od razloga njihovog nestanka vjerovatno je bio velik broj brakova unutar porodice (vidi: incest). Ipak, nasljednica zadnjeg austrijskog Habsburgovca, Marija Terezija, udala se za Franju Stjepana, lotarinškog vojvodu, pa su njihovi nasljednici nastavili habsburšku tradiciju u Beču pod dinastičkim imenom Habsburg-Lothringen.
Sveto Rimsko Carstvo je nestalo 1806., kad je francuski car Napoleon Bonaparte preustrojio vlast u Njemačkoj. Znajući da će izgubiti naslov cara, Franjo II. se proglasio nasljednim carem Austrije i tako postao Franjo I.
Car Franjo I. Austrijski službeno je nosio od kurnibde iz 11. augusta 1804. ovaj glomazni naslov:[1] [α 1]
Mi, Franjo Prvi, milošću Božjom izabran za cara Austrije, u svako doba umnožitelj carstva, nasljedni car austrijski, kralj Germanije, kralj Jeruzalema, Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije i Lodomerije; nadvojvoda Austrije; vojvoda Lorraine, Venecije, Salzburga, Štajerske, Koruške i Kranjske; veliki knez Transilvanije; markgrof Moravske; vojvoda od Württemberga, Gornje i Donje Šleske, Parme, Piacenze, Guastalle, Oświęcima i Zatora, Tešina, Furlanije i Zadra; princ od Švapske, Eichstadta, Passaua, Trenta, Brixena, Berchtesgadena i Lindaua; kneževski grof od Habsburga, Tirola, Kyburga, Gorice i Gradiške; markgrof Burgaua, Gornje i Donje Lužica; langrof Breisgaua, Ortenau i Nellenburga; grof od Montforta i Hohenemsa, od Ober i Niederhohenberga, Bregenza, Sonnenberga i Rothenfelsa, od Blumenecka i Hofena; gospodar Slovenske krajine, Verone, Vicenze, Padove itd. itd. itd.
Austrijsko Carstvo je postalo Austro-Ugarska 1867. godine. Habsburgovci su odstupili s vlasti 1918. godine, nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.
Današnja glava porodice Habsburg je Otto von Habsburg, najstariji sin cara Karla.
Austrijski vojvode[uredi | uredi kod]
- Friedrich I (1296-1330.)
- Leopold I. (1290-1326.)
- Albrecht II (1298-1358.)
- Rudolf IV. (1339-1365.)
- Friedrich III (1347-1362.)
- Albrecht III (1348-1395.)
- Albrecht IV. (1377-1404.)
- Leopold III (1351-1386.)
- Wilhelm (1370-1406.)
- Leopold IV. (1371-1411.)
- Ernst I (1377-1424.)
Carevi Svetog Rimskog Carstva[uredi | uredi kod]
Kuća Habsburg[uredi | uredi kod]
- Rudolf I., carevao 1273-1291.
- Albert I., carevao 1298-1308.
- Albert II., carevao 1438-1439.
- Fridrih III., carevao 1440-1493.
- Maksimilijan I., carevao 1493-1519.
- Karlo V., carevao 1519-1556.
- Ferdinand I., carevao 1556-1564. Postaje kralj Hrvatske 1527, a Ugarske 1540. godine. Ove titule naslijeđuju svi njegovi carski potomci.
- Maksimilijan II., carevao 1564-1576.
- Rudolf II., carevao 1576-1612.
- Matija, carevao 1612-1619.
- Ferdinand II., carevao 1619-1637.
- Ferdinand III., carevao 1637-1657.
- Leopold I., carevao 1658-1705.
- Josip I., carevao 1705-1711.
- Karlo VI., carevao 1711-1740.
Kuća Habsburg-Lothringen[uredi | uredi kod]
- Franjo I. Stjepan, carevao 1745-1765.
- Josip II., carevao 1765-1790.
- Leopold II., carevao 1790-1792.
- Franjo II., carevao 1792-1806.
Austrijski carevi iz kuće Habsburg-Lorraine[uredi | uredi kod]
- Franjo I., austrijski car 1804-1835.
- Ferdinand I., austrijski car 1835-1848.
- Franjo Josip I., austrijski car 1848-1916.
- Karlo I., austrijski car 1916-1918. Umro u progonstvu 1922.
Kraljevi Španije iz kuće Habsburg[uredi | uredi kod]
- Filip I., 1506. (samo kralj Kastilje)
- Karlo I., 1516-1556.
- Filip II., 1556-1598.
- Filip III., 1598-1621.
- Filip IV., 1621-1665.
- Karlo II., 1665-1700.
Kraljevi Portugala iz kuće Habsburg[uredi | uredi kod]
- Felipe I, 1580-1598.
- Felipe II, 1598-1621.
- Felipe III, 1621-1640.
Veliki vojvode Toskane iz kuće Habsburg-Lorraine[uredi | uredi kod]
- Franjo Stjepan, 1737-1765.
- Leopold I., 1765-1790.
- Ferdinand III., 1790-1800., 1814-1824.
- Leopold II., 1824-1849., 1849-1859.
- Ferdinand IV., 1859.
Vojvode Modene iz kuće Habsburg-Lorraine[uredi | uredi kod]
- Franjo IV., 1814-1831., 1831-1846.
- Franjo V., 1846-1848., 1849-1859.
Vojvotkinja Parme iz kuće Habsburg-Lorraine[uredi | uredi kod]
- Marija Lujza, 1814-1847.
Bilješke[uredi | uredi kod]
- ↑ (de) Wir Franz der Zweyte, von Gottes Gnaden erwählter römischer Kaiser, zu allen Zeiten Mehrer des Reichs, erblicher Kaiser von Oesterreich; König in Germanien, zu Jerusalem, zu Hungarn, zu Böheim, Dalmatien, Croatien, Slavonien, Galizien und Lodomerien; Erzherzog zu Oesterreich, Herzog zu Lothringen, zu Venedig, Salzburg, Steyer, Kärnthen und Krain; Grossfürst zu Siebenbürgen; Markgraf in Mähren; Herzog zu Würtemberg, Ober- und Niederschlesien, Parma, Plazenz, Guastalla, Auschwitz und Zator, zu Teschen, zu Friaul und zu Zara; Fürst zu Schwaben, zu Eichstädt, Passau, Trient, Brixen, zu Berchtoldsgaden und Lindau; gefürsteter Graf zu Habsburg, Tyrol, Kyburg, Görz und Gradiska; Markgraf zu Burgau, zu Ober- und Nieder-Lausnitz; Landgraf in Breisgau, in der Ortenau und zu Nellenburg; Graf zu Montfort und Hohenems, zu Ober- und Niederhohenberg, Bregenz, Sonnenberg, und Rothenfels, zu Blumeneck und Hofen; Herr auf der windischen Mark, zu Verona, Vicenza, Padua etc. etc. etc.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Allerhöchste Pragmatikal-Verordnung iz 11. augusta 1804. (Patent od 11. augusta 1804, PGS Bd. 22 Nr. 20). Dostupan u: Otto Posse: Die Siegel der Deutschen Kaiser und Könige. Svezak 5, Dodatak 2, S. 249f, na Wikisource – Njemačka i latinska formulacija za Franza I./II.
Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]
- Erzherzog Dr. Otto von Habsburg (Autorisierte Ehrenseite)
- Biografije kuće Habsburg
- Podaci o Habsburzima na SurnameWeb
- Porodična stabla Habsburga Arhivirano 2003-06-23 na Wayback Machine-u
- Genealogical tree of the house of Habsburg (till Maria Theresia)
- The Hapsburg Monarchy (Wickham Steed, 1913) Arhivirano 2006-02-18 na Wayback Machine-u) eLibrary Austria Project (english ebook)