Guido Cavalcanti

Izvor: Wikipedia

Guido Cavalcanti (oko 1250. – 1300. godine) je bio italijanski pjesnik i filozof.

Pripadnik otmjene fjorentinske obitelji i veliki prijatelj sa slavnim Danteom Alighierijem. Sa ženidbom Beatrice, kćerke Farinata Ubertija, postaje jedan od vođa Bijelih. Biva protjeran u Sarzanu, gdje obolijeva od malarije i umire. Njegovi suvremenjaci su ga opisali kao pametnog i nereligioznog ali i kao čovjeka punog prezira.

Cavalcanti je kao pripadnik "dolce stil nouvo" ostavio iza sebe veliki broj ljubavnih pjesama (soneta) i kancona, koje je kasnije i sam Dante citirao u njegovu čast. Nekolicina od njih su jednostavne i prelijepe dok su neke i posuđene kao metafizička mješavina od Platona, Aristotela i crkvenjaka. Većina ih je napisana u čast jedne Francuskinje, koju on naziva Mandetta. Njegova kancona Cancone d’amore bila je vrlo popularna i više puta objavljivana. Njegov cjelokupan pjesnički opus je sadržan u zbirci Guintis (Firenca 1527. godine, Venecija 1531. – 1532. godine) Osim pjesama pisao je i filozofsku prozu a bio je i dobar govornik. Uveliko je utjecao na Dantea Alighierija.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]