Gradski toranj u Rijeci

Gradski toranj

Gradski toranj sa satom u Rijeci, znamenita je riječka građevina, smještena na sredini Korza.

Povijest

Pogled na toranj s terase robne kuće Korzo.

Ispod grba, dvoglavi je orao s obje glave okrenute na istu stranu, koji stoji na posudi iz koje teče voda u more, s devizom IDEFICIENTER, što znači nepresušivo.

Bista cara Leopolda I. i bista Karla VI., koji je grad Rijeku 18. ožujka 1719. godine proglasio slobodnom lukom.

Iz Rive Boduli i ul. Ignazija Henckea ravno se stiže pred Gradski toranj. Nad ulazom u svaki utvrđeni grad bio je toranj. Rijeka je do pred kraj XVIII. st. bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao cjelokupni javni, kulturni i privredni gradski život. U Rijeku se ulazilo ispod "Vrata od mora" i "Gornjih vrata", do kojih se dolazilo preko drvenog mosta iznad rova napunjenog vodom. U XVII. stoljeću toranj je povišen, a na njega je postavljen sat, te se udomaćio naziv Ura ili Leroj, Torre d`orologio. Građani Rijeke zakazivali su sastanke "sotto la torre" ili "pod uron". Toranj je također bio ukrašen natpisima, grbovima i bistama habsburških vladara. Tako je nad ulaznim vratima habsburški dvoglavi orao i natpis iz 1695. godine. Na arhitravu su natpisi, od kojih jedan evocira uspomenu na Leopolda I.. On je Rijeci 6. VI. 1659. godine odobrio riječki grb dvoglavog orla, s obje glave okrenute na istu stranu, kako stoji na posudi iz koje teče voda. Ispod grba je deviza INDEFICIENTER (znači nepresušivo). Taj je grb također na tornju. Drugi natpis evocira uspomenu na dolazak Karla VI. u Rijeku, 1728. godine.

Kada je 1750. Rijeku zadesio katastrofalni potres, Marija Terezija dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je ujedno odobrila generalni urbanistički plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim da Stari grad ostane nepromijenjen. Pred gradom je na nasutom terenu izgrađena moderna gradska četvrt. U okviru te obnove gradski je toranj dobio monumentalni portal na čije je krunište riječki kipar Antonio Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Gradsko vijeće kupilo je 1784. kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane. Satovi su funkcionirali sve do 1873. godine, kada su zamjenjeni satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beču na međunarodnoj izložbi. Taj je sat i danas u funkciji. Po projektu arhitekta Antuna Gnamba, toranj je oko 1801. obnovljen, dodan mu je tambur i kupola.

Gradski toranj jedan od simbola grada Rijeke. Godine 1890. arhitekt Filibert Bazarig podario mu je novo ruho historicizma i pokrio ga sadašnjom kupolom. Gradski toranj je kao značajan spomenik kulture obnovljen i konzerviran 1983. godine.

Umanjena replika skulpture dvoglavog orla (skinute 1943.), postavljena je 19. IV. 2017. na vrh kupole gradskog tornja.

Povezano

• Znamenite riječke građevine

Izvori

• Službene stranice Grada Rijeke Arhivirano 2013-10-02 na Wayback Machine-u

Literatura

Gradski toranj u Rijeci na Wikimedijinoj ostavi

• Kobler, Giovanni Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, Fiume 1896.
• Radmila Matejčić: Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas, Rijeka, 2007. (ISBN 978-953-219-348-0)
• Radmila Matejčić: "Barok u Istri i Hrvatskom primorju", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.