Gornja vilica

Izvor: Wikipedia
Kost: Gornja vilica
Gray189.png
Bočni prikaz. Maksila prikazana lijevo, zelenom bojom
Gray190.png
Frontalni prikaz. Maksila vidljiva u centru, u žutom.
Latinski Maxilla
Gray's subject #38 157 ((en))
MeSH Maxilla ((en))
Dorlands/Elsevier m_05/12517279 ((en))

Gornja vilica (lat. maxilla) je velika parna kost u središnjem dijelu lica. Ona učestvuje u izgradnji očne i nosne duplje, kao i podsljepoočne i krilastonepčane jame. Na njoj se opisuju tijelo i četiri nastavka (jabučni, čeoni, nepčani i zubni). Unutar kosti se nalazi šupljina koja se naziva vilični sinus.

Tijelo[uredi - уреди]

Tijelo gornje vilice (lat. corpus maxillae) ima oblik trostrane piramide, pa se na njemu razlikuju: tri strane, baza i vrh.

Prednja strana tijela je usmijerena naprijed i upolje. U njenom gornjem dijelu se nalazi podorbitalni otvor kroz koji izlaze istomeni krvni sudovi i živac. Niže od otvora je smještena tzv. očnjačka jama ispod koje se nalaze ispupčenja prouzrokovana kojrenovima gornjih zuba. U blizini gornje ivice prednje strane se pripaja mišić podizač gornje usne, dok se u gornjem dijelu spoljašnje ivice pripaja maseterični mišić.

Zadnja ili podsljepoočna strana je okrenuta nazad i upolje. Na njoj je prisutno ispupčenje gornje vilice (lat. tuber maxillae) i udubljenje na spoljašnjoj trećini. Ova strana učestvuje u izgradnji podsljepoočne i krilastonepčane jame, dok se njena unutrašnja ivica zglobljava sa nepčanom kosti. Na donjoj ivici zadnje strane se pripaja mišić obraza.

Gornja ili orbitalna strana ima trouglast oblik. Ona učestvuje u izgradnji očne duplje, dok se njena unutrašnja ivica zglobljava sa suznom, sitastom i nepčanom kosti. Na sredini ove strane se nalazi podorbitalni žleb koji se nastavlja u istoimeni kanal i potom se otvara na prednjoj strani gornje vilice.

Unutrašnja ili nosna strana predstavlja bazu piramidalnog tijela vilice. Ona ima četvrtast oblik i gradi veliki dio spoljašnjeg zida nosne duplje. Na sredini unutrašnje strane se nalazi tzv. vilični zjap (lat. hiatus maxillaris) koji vodi u vilični sinus. Osim toga, na ovoj strani se nalaze i nepčani i suzni žlijeb i kosi greben nosne školjke na kome se pričvršćuje donja nosna školjka.

Nastavci[uredi - уреди]

Gornja vilica ima četiri nastavka: jabučni, čeoni, nepčani i zubni.

Jabučni nastavak (lat. processus zygomaticus) predstavlja vrh tijela vilične kosti. Ima hrapavu površinu i pruža se prema jabučnoj kosti sa kojom se zglobljava. Pored toga učestvuje u izgradnji podsljepoočne jame, a od njegove donje strane polazi greben koji razdvaja prednju i zadnju stranu tijela.

Čeoni nastavak (lat. processus frontalis) se pruža prema čeonoj kosti sa kojom se zglobljava. NJegova spoljašnja strana je podijeljena prednjim suznim grebenom na unutrašnji i spoljašnji dio. Na unutrašnjem dijelu je prisutna jama za smještaj suzne kesice, dok spoljašnji dio učestvuje u izgradnji spoljašnjeg nosa. Unutrašnja strana čeonog nastavka čini dio spoljašnjeg zida nosne duplje i zglobljava se sa srednjom nosnom školjkom. Osim toga, čeoni nastavak ostvaruje i vezu sa suznom i nosnom kosti.

Nepčani nastavak (lat. processus palatinus) ima oblik horizontalne koštane pločice i on učestvuje u izgradnji tvrdog nepca. Gornja strana nastavka je glatka i udubljena, dok je donja hrapava i duž njene zadnje strane se pružaju dva žlijeba kroz koje prolaze velika nepčana arterija i veliki nepčani živac. Unutrašnja ivica nastavka prelazi u nosni greben koji se spaja sa grebenom druge gornje vilice i pri tom obrazuje žlijeb u koji se smješta ralasta kost. Prednji kraj nosnog grebena se naziva prednja nosna bodlja. Na mestu spoja unutrašnjih ivica desne i lijeve vilice, sa donje strane se vidi tzv. središnji nepčani šav u čijem zadnjem dijelu postoji sjekutićni kanal preko koga komuniciraju usna i nosna duplja. Preko zadnje ivice se ovaj nastavak spaja sa nepčanom kosti i pri tom obrazuje poprečni nepčani šav.

Zubni nastavak (lat. processus alveolaris) ima polulučni oblik i sadrži alveole za korijenove gornjih zuba. On se razvija paralelno sa razvojem zuba i podleže promjenama u slučaju njihovog ispadanja. Zubne čašice prvog i drugog sekutića su spljoštene u pravcu naprijed-nazad i ljevkastog su oblika, dok su čašice bočnih zuba više četvrtastog oblika. Između pojedinačnih alveola nalaze se koštane međuzubne pregrade.

Krvni sudovi i živci[uredi - уреди]

Kroz gornju vilicu prolazi vilična arterija, koja predstavlja granu spoljašnje karotidne arterije.

Kroz nju prolazi i infraorbitalni živac (grana gornjoviličnog živca) koji inerviše obe polovine vilice i sve gornje zube.

Literatura[uredi - уреди]

  • Dr Danica Obradović, dr LJilja Mijatov-Ukropina, dr LJubica Stojšić: "Osteologija za studente medicine", Novi Sad 2000. ISBN 86-489-0274-6

Galerija[uredi - уреди]