Goran Bregović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Goran Bregović
Lični podaci
Datum rođenja22. ožujka 1950.
Mjesto rođenjaBosna i Hercegovina Sarajevo, Bosna i Hercegovina
(tada  SFR Jugoslavija)
,
Zanimanjegitarist, pjevač, kompozitor
Muzički rad
Period aktivnosti1969. - danas
Žanrrock (pastirski rock), folk rock, world music
Instrumentgitara, bas gitara, vokali
Povezani izvođačiBijelo Dugme, Kodeksi, Jutro, Kayah, Cesária Évora, Iggy Pop

Goran Bregović (*22. 3. 1950. -) je bosanskohercegovački muzičar i tekstopisac, frontmen Bijelog dugmeta, jedne od najpopularniji rok grupa u Jugoslaviji. Od 2011 živi u Sarajevu.

Biografija[uredi | uredi kod]

Goran Bregović je rođen u Sarajevu od oca Hrvata i majke Srpkinje i kaže da osjeća kao Jugoslaven. Otac mu je bio oficir JNA. Nakon razvoda roditelja Bregović ostaje da živi sa majkom u Sarajevu.

Bregović je svirao violinu u muzičkoj školi ali je u drugom razredu izbačen sa obrazloženjem da je netalentovan. Njegovo muzičko obrazovanje se svelo na ono što su mu pokazivali drugovi sve dok mu majka nije kupila prvu gitaru. Potom Bregović upisuje umetničku školu, ali ga majka ubrzo ispisuje. Majka ga upisuje u saobraćajnu školu i, kao kompromis, dopušta mu da nosi dugu kosu. Po prelasku u novu školu Bregović se pridružuje školskom bendu Izohipse kao bas gitarista. Međutim, izbačen je i iz ove škole (ovog puta zbog lošeg ponašanja - slupao je školski Mercedes). Bregović tada upisuje gimnaziju i pristupa gimnazijskom bendu Beštije (opet je svirao bas-gitaru). U njegovoj šesnaestoj godina napušta ga majka i Goran se mora brinuti sam za sebe svirajući narodnjake u kafani u Konjicu, radeći na gradilištu i prodavajući novine.

Na nastupu Beštija primetio ga je Željko Bebek i pozvao da svira bas gitaru u njegovoj grupi Kodeksi, što je Goran prihvatio. U leto 1969. svirali su za turiste u dubrovačkom hotelu Splendid. Potom su pozvani u Napulj da sviraju u noćnom klubu. Prihvaćaju poziv, ali se sa gazdom kluba razilaze u pogledu repertoara. Ipak ostaju u Napulju da sviraju po noćnim klubovima. U to vreme Bregović sa basa prelazi na solo gitaru, a te, 1970]. godine, grupa svira u sastavu: Goran Bregović, Željko Bebek, Zoran Redžić i Milić Vukašinović. U to vreme su bili pod snažnim uticajem muzike grupa Led cepelin i Blek sabat, za što je najzaslužniji bio Milić Vukašinović "zarazivši" ih tom vrstom muzike. Izgleda da je ovo bio razlog odlaska Željka Bebeka iz grupe u jesen 1970. godine. Ovo je u jesen 1970. rezultovalo odlaskom ritam gitariste i pevača Željka Bebeka iz grupe. Krajem godine Bregovićeva majka i Redžićev brat Fadil dolaze u Napulj i odvode momke nazad u Sarajevo.

U jesen 1971. Goran upisuje studije filozofije i sociologije ali odustaje na četvrtoj godini. U isto vreme Milić Vukašinović odlazi u London tako da Bregović i Redžić počinju svirati u grupi Jutro. Tokom nekoliko sledećih godina grupa često menja postave a 1. 1. 1974. grupa Jutro postaje Bijelo dugme.

Bijelo dugme[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Bijelo dugme

Kultna rok grupa Bijelo dugme postaje jedna od najpopularnijih grupa tadašnje Jugoslavije krajem 70-tih i polovinom 80-tih godina prošlog veka, a Bregović postaje neosporni vođa i jedini stalni član grupe za celo vreme njenog postojanja.

Nakon Bijelog dugmeta[uredi | uredi kod]

Kako se vreme Bijelog dugmeta prolazilo tako je i Bregović ulazio u svet filmske muzike. Njegov prvi projekat je bio film Emira Kusturice Dom za vješanje (1989.) koji se postigao veliki uspeh (i film i muzika iz filma). Bregović i Kusturica nastavljaju saradnja i na Kusturičinom sledećem filmu - Arizona Drim snimljenom 1993. (zanimljivo da je Bregovićevu muziku izvodio američki roker Igi Pop). Sledeći njegov projekat, muzika za film Kraljica Margo Patrisa Šeroa opet postiže veliki uspeh, a film je dobio dve nagrade na Kanskom festivalu 1994. Sledeće godine Zlatna palma osvaja Kusturičin Bila jednom jedna zemlja za koji je Bregović komponovao muziku.

Bregovićeva muzika donosi južnoslovenske i romske teme i fuzija je popularne muzike sa tradicionalnom polifonom muzikom sa Balkana, tangom i duvačkim orkestrima. Vrlo popularan u istočnoj Evropi, Bregović je nekoliko puta optuživan za krađu originalne romske i narodne muzike sa Balkana i za njeno prerađivanje i prisvajanje autorstva. Godine 1997. je radio sa turskom pevačicom Sezen Aksu na njenom albumu "Düğün ve Cenaze". Godine 2000. Bregović je snimio album "Kayah i Bregović" sa popularnom poljskom pevačicom Kayah, koji je u Poljskoj prodat u više od 650.000.

Godine 2005. učestvovao je u tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta.

Goran Bregović trenutno živi u Parizu sa suprugom Dženanom Sudžukom i svoje tri kćerke: Emom, Unom i Lulom. Takođe ima kćerku Željku (iz mladalačke veze sa plesačicom iz sarajevskog noćnog kluba), koja mu je rodila unuku Bjanku.

Diskografija[uredi | uredi kod]

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Učestvovao na radnoj akciji „Kozara 76“ i dobio udarničku značku.
  • Na Devetom kongresu Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine primio plaketu u ime grupe.
  • Izbačen je iz Saveza komunista Bosne i Hercegovine zbog neredovnog dolaska na partijske sastanke.

Veze[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Bijelo dugme
Željko Bebek | Goran Bregović | Mladen Vojičić Tifa | Milić Vukašinović
Goran Ivandić | Alen Islamović | Dragan Jankelić | Sanin Karić
Vlado Pravdić | Ljubiša Racić | Zoran Redžić | Laza Ristovski
Studijski albumi
Kad bi' bio bijelo dugme (1974) | Šta bi dao da si na mom mjestu (1975) | Eto! Baš hoću! (1976) | Bitanga i princeza (1979) | Doživjeti stotu (1981) | Uspavanka za Radmilu M. (1983) | Kosovka djevojka (Bijelo dugme) (1984)  | Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo (1986) | Ćiribiribela (1988)
Koncertni albumi
Koncert kod Hajdučke česme (1977) | 5. april '81 (1981) | Mramor, kamen i željezo (1987)