Gondofar

Izvor: Wikipedia
Gondofar
Indo-partski kralj
GondopharesFinePortrait.jpg
Profil Gondofara na jednom od njegovih kovanica izrađenih u Gandhari. Nosi vrpcu oko glave, naušnice, ogrlicu i jaknu s ukrasima.
Vladavina Indo-Parti: cca. 20. pne. - 0-ih

Gondofar I je bio prvi vladar tzv. Indo-Partskog Kraljevstva. Moderni historičari vjeruju da je vladao u peridu od oko 20. pne. do 0-ih i najvjerojatnije bio vazal indo-skitskih Aprakaradža sa sjedištem u Sistanu.

Gondofar I se tradicionalno smještao u kasniji period; jedan kralj koji je sebe zvao Godnofar oko 20. godine je atestiran natpisom na stijeni u Taht-e Bahiju iz 46. godine.[1], a povezuje ga se i sa Evanđeljem po Tomi sredinom 1. vijeka. Moderna istraživanja pokazuju da je "Gondofar" u stvari bila titula koju su koristili različiti vladari; nijedan od izvora ih ne može povezati s prvim Gondofarom, koji je ostavio numizmatčke artefakte datirane u raniji period.

Gondofar I je zavladao područjem doline Kabula, kao i oblastima Punjaba i Sindhu, preotevši ga od indo-skitskog kralja Azes. Izgleda da se to zbilo uz pomoć vazalnih vladara koji su otkazali poslušnost Azesu i priznali Godnofara I kao svogh novog sizerena. Njegova je monarhija bila prostrana, ali krajnje decentralizirana, te se ubrzo raspala nakon njegove smrti. Glavni grad mu je bila Taksila u Gandhari.[2], smještena u današnjem Punjabu zapadno od Islamabada. Ernst Herzfeld tvrdi da je po njemu ime dobio današnji afganistanski grad Kandahar, koga je osnovao pod imenom Gundopharron.[3]

Ime Gondofar potiče od latinskog Gondophares, odnosno od grčkkog ΥΝΔΟΦΕΡΡΗΣ gen. -ΟΥ, od staroperzijskog Vindafarna "Neka nađe slavu."[4] Indijska imena uključuju 'Gondapharna', 'Guduvhara' i Pali 'Gudaphara'. Gondofar je 'Gastaphar' na armenskom. “Gundafarnah” je, izgleda, istočnoiranski (sistanski) oblik imena.[5]

Izvori[uredi - уреди]

  1. A.D.H. Bivar, "The History of Eastern Iran", in Ehsan Yarshater (ed.), The Cambridge History of Iran, Vol.3 (1), The Seleucid, Parthian and Sasanian Periods, London, Cambridge University Press, 1983, p.197.
  2. B.N. Puri, “The Sakas and Indo-Parthians”, in A.H. Dani, V. M. Masson, Janos Harmatta, C. E. Boaworth, History of Civilizations of Central Asia, Motilal Banarsidass Publ., 2003, Chapter 8, p.196
  3. Ernst Herzfeld, Archaeological History of Iran, London, Oxford University Press for the British Academy, 1935, p.63.
  4. Bivar, A.D.H. (2003), "Gondophares", Encyclopaedia Iranica, 11.2, Costa Mesa: Mazda, http://www.iranica.com/articles/v11f2/v11f2021.html 
  5. Mary Boyce and Frantz Genet, A History of Zoroastrianism, Leiden, Brill, 1991, pp.447-456, n.431.

Literatura[uredi - уреди]