Gondofar
| Gondofar | |
|---|---|
| Indo-partski kralj | |
 |
|
| Profil Gondofara na jednom od njegovih kovanica izrađenih u Gandhari. Nosi vrpcu oko glave, naušnice, ogrlicu i jaknu s ukrasima. | |
| Vladavina | Indo-Parti: cca. 20. pne. - prve godine n.e. |
Gondofar I je bio prvi vladar tzv. Indo-Partskopg Kraljevstva. Moderni historičari vjeruju da je vladao u peridou od oko 20. pne. do 10. pne. i najvjerojatnije bio vazal indo-skitskih Aprakaradža sa sjedištem u Seistanu.
Gondofar I se tradiciuonalno smještao u kasniji period; jedan kralj koji je sebe zvao Godnofar oko 20. n.e. je atestiran natpisom na stijeni u Takht-i Bahiju (Takht Bahi) iz 46. n.e..[1], a povezuje ga se i sa Evanđeljem po Tomi sredinom 1. vijeka. Moderna istraživanja pokazuju da je "Gondofar" u stvari bila titula koju su koristili različiti vladari; nijedan od izvora ih ne može povezati s prvim Gondofarom, koji je ostavio numizmatčke artefakte datirane u raniji period.
Gondofar I je zavladao područjem doline Kabula, kao i oblastima Punjaba i Sindhu, preotevši ga od indo-skitskog kralja Azesa. Izgleda da se to zbilo uz pomoć vazalnih vladara koji su otkazali poslušnost Azesu i priznali Godnofara I kao svogh novog sizerena. Njegovo je carstvo bilo prostrano, ali krajnje decentralizirano, te se ubrzo raspalo nakon njegove smrti. Glavni grad mu je bila Taksila u Gandhari.[2], smještena u današnjem Punjabu zapadno od Islamabada. Ernst Herzfeld tvrdi da je po njemu ime dobio današnji afganistanski grad Kandahar, koga je osnovao pod imenom Gundopharron.[3]
Ime Gondofar potiče od latinskog Gondophares, odnosno od grčkkog ΥΝΔΟΦΕΡΡΗΣ gen. -ΟΥ, od staroperzijskog Vindafarna "Neka nađe slavu."[4] Indijska imena uključuju 'Gondapharna', 'Guduvhara' i Pali 'Gudaphara'. Gondofar je 'Gastaphar' na armenskom. “Gundafarnah” je, izgleda, istočnoirnaski (Sistani) oblik imena.[5]
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ A.D.H. Bivar, "The History of Eastern Iran", in Ehsan Yarshater (ed.), The Cambridge History of Iran, Vol.3 (1), The Seleucid, Parthian and Sasanian Periods, London, Cambridge University Press, 1983, p.197.
- ↑ B.N. Puri, “The Sakas and Indo-Parthians”, in A.H. Dani, V. M. Masson, Janos Harmatta, C. E. Boaworth, History of Civilizations of Central Asia, Motilal Banarsidass Publ., 2003, Chapter 8, p.196
- ↑ Ernst Herzfeld, Archaeological History of Iran, London, Oxford University Press for the British Academy, 1935, p.63.
- ↑ Bivar, A.D.H. (2003), "Gondophares", Encyclopaedia Iranica, 11.2, Costa Mesa: Mazda, http://www.iranica.com/articles/v11f2/v11f2021.html
- ↑ Mary Boyce and Frantz Genet, A History of Zoroastrianism, Leiden, Brill, 1991, pp.447-456, n.431.
Literatura [uredi - уреди]
- A.E. Medlycott, India and the Apostle Thomas, London 1905: Chapter i: "The Apostle Thomas and Gondophares the Indian king"
- Coins of Gondophares
- Indo-Parthian coinage
