Giovanni Maria Morlaiter

Izvor: Wikipedia
Giovanni Maria Morlaiter

sv. Petar iz crkve Jezuiti u Veneciji
Rođenje 15. februar 1699. Venecija, Flag of Most Serene Republic of Venice.svg Mletačka republika
Smrt 22. februar 1781. Mletačka republika
Polje kiparstvo
Pokret barok, rokoko
Djela skulpture za crkvu Jezuiti, kip sv. Ivana Nepomuka

Giovanni Maria Morlaiter ili skraćeno Gianmaria Morlaiter (* Venecija, 15. februar 1699. - † Venecija, 22. februar 1781.) bio je značajni venecijanski kipar rokokoa i jedan od prvih profesora na tek osnovanoj venecijanskoj Akademiji di Belle Arti na kojoj je odgojio desetke kipara.

Biografija[uredi - уреди]

Giovanni Maria Morlaiter bio je sin Gregora Morleitera (ili Gregora Madleitnera) puhača stakla iz mjesta Villabassa - Val Pusteria (Trentino-Južni Tirol) koji se 1697. naselio u Veneciji. Imao je dva sina; Michelangela rođenog 23. decembra 1729. koji je postao poznati slikar i kipar i Gregoria kipara.

Školovao se kod kipara Alvise Tagliapietra s kojim je 17. decembra 1710. potpisao ugovor o školovanju u parohiji San Moise, na kojem se potpisao kao Zanmaria Greg(o)rio Morlaita, a pod nacionalnost stavio "todesco".[1]

Giovanni Maria Morlaiter bio je suosnivač 1750. Akademije di Belle Arti u Veneciji, na kojoj je radio kao nastavnik i jedno vrijeme kao ravnatelj. Čitav svoj život proživio je živjevši u kući pored crkve San Moisè zajedno sa svojim sinovima, gdje je i umro u noći 22. februara 1781.

Morlaiter je bio uz Marchiorija tipični predstavnik venecijanske skulpture 18. vijeka, sa izvanrednim osjećajem za eleganciju i kićenost rokokoa. Daleko razigranije i dinamičnije bile su mu skice za skulpture u glini, koje su danas izložene u Muzeju Correr u Veneciji.

Djela[uredi - уреди]

  • Crkva Jezuiti Venecija: (od ulaza u smjeru kazaljke na satu) Abraham,1754; Krist i centurion, 1754; Aron, 1750; Isus liječi slijepog, 1750. (zajedno sa PiazzettOM) Slava anđela, 1739; Sv. Pavle Apostol, 1745; Isus se prikazuje Magdaleni, 1743; Isus se prikazuje Tomi,1747; Krštenje Kristovo, 1746; sv. Petar, 1744; Dobra samaritanka, 1744; Mojsije, 1748-50; Krist ozdravljuje uzetog, 1748-50; Melhisedek, 1755; Spašeni Sv Petar, 1755 [2].
  • Bazilika Santa Maria della Salute Venecija, otlar uzačašća, kip sv. Girolama Mianija iznad tabernakula
  • Bazilika Giovanni e Paolo, reljefi u kapeli Rosario (1730).
  • Crkva San Marcuola Venecija, brojne skulpture
  • Santa Maria Assunta Venecija, sv. Barbara.
  • Bazilika San Pietro di Castello Venecija, Bezgrešno začeće.
  • Crkva Santa Maria del Giglio Venecija, Bezgrešno začeće, San Gregorio Barbarigo.
  • Crkva Sant'Alvise Venecija, tri skulpture pored otlara (one se pripisuju Morlaiteru)
  • Crkva San Rocco Venecija, reljef na glavnoj fasadi sv. Roko pomaže oboljelima, i dvije skulpture svetaca
  • Chiesa della Pietà Venecija, tabernakul na glavnom oltaru i dva bočna anđela Mihael i Gabrijel(1745).
  • Crkva Scalzi Venecija, Raspeće
  • Crkva Santa Maria della Fava Venecija, dva anđela na glavnom otlaru
  • Crkva San Geremia e Santa Lucia, Venecija, Bezgrešno začeće
  • Kip sv. Ivana Nepomuka na križanju kanala Grande i Cannaregio zajedno sa statuom sv. Marije
  • Arsenal Venecija, spomenik Johannu Matthiasu von der Schulenburgu
  • Ca' Rezzonico, brojne figure od terakote, među njima Statua žene, Odmor na bijegu u Egipat i Silovanje Proserpine
  • Scuola Grande di San Giovanni Evangelista, u ulaznom salonu sv. Ivan Evangelist 1732.
  • Gallerie dell'Accademia, skulpture na ulazu Vjera i Milosrđe.
  • Crkva Santa Maria del Carmine, Brescia, otlar sv. Marije, 1735-1737
  • Splitska katedrala, Split, oltar sv. Dujma, sa njegovom statuom 1767.[3]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Helena SERAŽIN, Matej KLEMENČIČ (2002.) (slovenski). Vajeniške pogodbe beneških kiparjev, kamnosekov in rezbarjev (II) (Acta historiae artis Slovenica). Umetnostnozgodovinski inštitut Franceta Steleta. 
  2. Santa Maria del Rosario (jezuiti) plan crkve
  3. "Hrvatska umjetnost (povijest i spomenici)" (hrvatski). Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga. http://www.hart.hr/uploads/documents/1550.pdf. pristupljeno 26. 10. 2011.. 

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Paola Rossi; I Morlaiter a Santa Maria del Giglio. In: Arte Veneta 51 (1997), str. 107-112.
  • A. Rees; Giovanni Maria Morlaiter. Ein venezianischer Bildhauer des 18. Jahrhunderts, Deutsches Studienzentrum Venedig, Studien 2, München 1979.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]