Giovanni Maria Morlaiter
| Giovanni Maria Morlaiter | |
|---|---|
| barok, rokoko | |
 sv. Petar iz crkve Jezuiti u Veneciji | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 15. februar 1699. Venecija,  Mletačka republika |
| Smrt | 22. februar 1781. Mletačka republika |
| Opus | |
| Polje | kiparstvo |
| Praksa | Venecija |
| Znamenita djela | |
skulpture za crkvu Jezuiti, kip sv. Ivana Nepomuka | |
Giovanni Maria Morlaiter ili skraćeno Gianmaria Morlaiter (* Venecija, 15. februar 1699. - † Venecija, 22. februar 1781.) bio je značajni venecijanski kipar rokokoa i jedan od prvih profesora na tek osnovanoj venecijanskoj Akademiji di Belle Arti na kojoj je odgojio desetke kipara.
Biografija[uredi | uredi kod]
Giovanni Maria Morlaiter bio je sin Gregora Morleitera (ili Gregora Madleitnera) puhača stakla iz mjesta Villabassa - Val Pusteria (Trentino-Južni Tirol) koji se 1697. naselio u Veneciji. Imao je dva sina; Michelangela rođenog 23. decembra 1729. koji je postao poznati slikar i kipar i Gregoria kipara.
Školovao se kod kipara Alvise Tagliapietra s kojim je 17. decembra 1710. potpisao ugovor o školovanju u parohiji San Moise, na kojem se potpisao kao Zanmaria Greg(o)rio Morlaita, a pod nacionalnost stavio "todesco".[1]
Giovanni Maria Morlaiter bio je suosnivač 1750. Akademije di Belle Arti u Veneciji, na kojoj je radio kao nastavnik i jedno vrijeme kao ravnatelj. Čitav svoj život proživio je živjevši u kući pored crkve San Moisè zajedno sa svojim sinovima, gdje je i umro u noći 22. februara 1781.
Morlaiter je bio uz Marchiorija tipični predstavnik venecijanske skulpture 18. vijeka, sa izvanrednim osjećajem za eleganciju i kićenost rokokoa. Daleko razigranije i dinamičnije bile su mu skice za skulpture u glini, koje su danas izložene u Muzeju Correr u Veneciji.
Djela[uredi | uredi kod]
- Crkva Jezuiti Venecija: (od ulaza u smjeru kazaljke na satu) Abraham,1754; Krist i centurion, 1754; Aron, 1750; Isus liječi slijepog, 1750. (zajedno sa PiazzettOM) Slava anđela, 1739; Sv. Pavle Apostol, 1745; Isus se prikazuje Magdaleni, 1743; Isus se prikazuje Tomi,1747; Krštenje Kristovo, 1746; sv. Petar, 1744; Dobra samaritanka, 1744; Mojsije, 1748-50; Krist ozdravljuje uzetog, 1748-50; Melhisedek, 1755; Spašeni Sv Petar, 1755 [2].
- Bazilika Santa Maria della Salute Venecija, otlar uzačašća, kip sv. Girolama Mianija iznad tabernakula
- Bazilika Giovanni e Paolo, reljefi u kapeli Rosario (1730).
- Crkva San Marcuola Venecija, brojne skulpture
- Santa Maria Assunta Venecija, sv. Barbara.
- Bazilika San Pietro di Castello Venecija, Bezgrešno začeće.
- Crkva Santa Maria del Giglio Venecija, Bezgrešno začeće, San Gregorio Barbarigo.
- Crkva Sant'Alvise Venecija, tri skulpture pored otlara (one se pripisuju Morlaiteru)
- Crkva San Rocco Venecija, reljef na glavnoj fasadi sv. Roko pomaže oboljelima, i dvije skulpture svetaca
- Chiesa della Pietà Venecija, tabernakul na glavnom oltaru i dva bočna anđela Mihael i Gabrijel(1745).
- Crkva Scalzi Venecija, Raspeće
- Crkva Santa Maria della Fava Venecija, dva anđela na glavnom otlaru
- Crkva San Geremia e Santa Lucia, Venecija, Bezgrešno začeće
- Kip sv. Ivana Nepomuka na križanju kanala Grande i Cannaregio zajedno sa statuom sv. Marije
- Arsenal Venecija, spomenik Johannu Matthiasu von der Schulenburgu
- Ca' Rezzonico, brojne figure od terakote, među njima Statua žene, Odmor na bijegu u Egipat i Silovanje Proserpine
- Scuola Grande di San Giovanni Evangelista, u ulaznom salonu sv. Ivan Evangelist 1732.
- Gallerie dell'Accademia, skulpture na ulazu Vjera i Milosrđe.
- Crkva Santa Maria del Carmine, Brescia, otlar sv. Marije, 1735-1737
- Splitska katedrala, Split, oltar sv. Dujma, sa njegovom statuom 1767.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Helena SERAŽIN, Matej KLEMENČIČ (2002.) (slovenski). Vajeniške pogodbe beneških kiparjev, kamnosekov in rezbarjev (II) (Acta historiae artis Slovenica). Umetnostnozgodovinski inštitut Franceta Steleta.
- ↑ Santa Maria del Rosario (jezuiti) plan crkve
- ↑ „Hrvatska umjetnost (povijest i spomenici)” (hrvatski). Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga. Pristupljeno 26. 10. 2011.[mrtav link]
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Paola Rossi; I Morlaiter a Santa Maria del Giglio. In: Arte Veneta 51 (1997), str. 107-112.
- A. Rees; Giovanni Maria Morlaiter. Ein venezianischer Bildhauer des 18. Jahrhunderts, Deutsches Studienzentrum Venedig, Studien 2, München 1979.
