Fulk od Jeruzalema

Izvor: Wikipedia
Fulk (V)
kralj Jeruzalema
Vladavina 1131–1143
Prethodnik Balduin II
Nasljednik Melisende i Balduin III
grof Anjoua
Prethodnik Fulk IV
Nasljednik Geoffroy V
Suprug/a Ermengarde od Mainea
Melisende od Jeruzalema
Potomstvo
Geoffroy V, grof Anjoua
Sibylla, grofica Flandrije
Matilda, vojvotkinja Normandije
Elias II, grof Mainea
Balduin III od Jeruzalema
Amalric I od Jeruzalema
Kuća Kuća Anjou
Otac Fulk IV od Anjoua (1043–1109)
Majka Bertrade de Montfort (c. 1070–1117)
Rođen/a 1089/92
nepoznato
Umro/la 13. novembar 1143
Acre
Jeruzalemsko Kraljevstvo i druge križarske države oko 1135. godine, za vrijeme Fulkove vladavine.

Fulk (francuski: Foulque ili Foulques; 1089/1092 – Akra, 13. novembar 1143), također poznat kao Fulk Mlađi, bio je grof Anjoua (kao Fulk V) od 1109. do 1129. godine, te kralj Jeruzalema od 1131. do smrti.

Otac mu je bio grof Fulk IV od Anjoua a majka Bertrade de Montfort. Godine 1092. je Bertrade napustila svog muža i došla na dvor francuskog kralja Filipa I za koga se udala. Fulk je svog oca naslijedio 1109. godine, a potom je preko braka Ermengarde od Mainea stekao bogatu pokrajinu Maine koja je time konačno pala pod anžuvinsku vlast. Godine 1119. je otišao u križarski rat u Svetu Zemlju gdje je postao blizak Templarskom redu.

Godine 1127. je jeruzalemski kralj Balduin II odlučio za njega udati svoju kćer Melisende, s obzirom da nije imao muške djece. Nakon dugih pregovora je Fulk pristao na brak, pod uvjetom da nakon smrti tasta naslijedi njegovu kraljevsku titulu i vlast. Za Melisende se oženio 1130. a kraljem postao nakon Balduinove smrti 1131. godine.

Njegovu vladavinu je na samom početku obilježio sukob sa lokalnim plemstvom - potomcima prvih križara - koje ga nije voljelo kao "došljaka" i koje se počelo okupljati oko Melisende. S njihovim vođom Hugom II od Jaffe je vodio kraći sukob. Kasnije se pomirio i posvetio vojnim i diplomatskim aktivnostima, uglavnom vezanim uz gradnju tvrđava na južnim i istočnim granicama. S druge strane je zanemario križarske države na sjeveru, što će kasnije iskoristiti muslimanski Zengidi.

Na putu je pao s konja te mu je smrskana lubanja. Umro je u Akri tri dana kasnije. Melisende, koja je ispočetka prema njemu bila neprijateljski raspoložena, iskreno ga je žalila. Dva njegova sina sa Melisende - Balduin i Amalric - će kasnije postati jeruzalemski kraljevi. Sinovi sa Ermengarde su naslijedili njegove evropske posjede - Geoffroy Anjou, a Elias Maine. Preko kćeri Matilde je bio djed engleskog kralja Henryja II.

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Orderic Vitalis
  • Robert od Torigny
  • William od Tyrea
  • Runciman, Steven (1952) A History of the Crusades, Vol. II: The Kingdom of Jerusalem, Cambridge University Press.
  • Medieval Women, edited by Derek Baker, the Ecclesiastical History Society, 1978
  • Payne, Robert. The Dream and the Tomb, 1984
  • The Damascus Chronicle of Crusades, trans. H.A.R. Gibb, 1932.

Historijska proza[uredi - уреди]

  • Judith Tarr, "Queen of Swords", A Forge Book, Published by Tom Doherty LLC., 1997
Prethodi:
Fulk IV
grof Anjoua
1106–1129
Slijedi:
Geoffroy V
Prethodi:
William Rufus
grof Mainea
1110–1126
Prethodi:
Balduin II
kralj Jeruzalema
1131–1143
Slijedi:
Melisende i Balduin III