Franjo Nevistić
| Franjo Nevistić | |
|---|---|
| [[Datoteka:|250px]] | |
| Rođen/a | 2. jul 1913. Šujica  Austro-Ugarska |
| Umro/la | 13. jun 1984 ArgentinaBuenos Aires |
| Obrazovanje | pravnik |
| Zanimanje | novinar |
| Nacionalnost/ državljanstvo | Hrvat |
| Vjeroispovjest | katolik |
| Godine aktivnosti | 1945.-1984. |
Franjo Nevistić (Šujica, Austro-Ugarska, 2. jul 1913. - Buenos Aires, 13. jun 1984.[1]) bio je hrvatski novinar, publicist, član ustaškog pokreta, najpoznatiji po tome da je bio posljednji urednik tjednika Spremnost za vrijeme NDH i kao urednik emigrantskih glasila Studia Croatica (Hrvatska revija) [2] nakon Drugog svjetskog rata.
Biografija[uredi | uredi kod]
Osnovnu školu zvršio je u rodnom mjestu, a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, gdje maturirao 1933. godine.[1] Zbog bolesti je otegao sa studiranjem tako da je zagrebački Pravni fakultet diplomirao tek 31. oktobra 1940. i dobio istovremeno titulu dr. (tad je bilo tako). Dana 14. aprila 1937. učestvovao je u ubistvu antifašistički opredijeljenog studenta Krste Ljubičića. Sud u Zagrebu mu je izrekao presudu strogog zatvora 22. juna iste godine na osam mjeseci.[3]
Karijera za Nezavisne Države Hrvatske[uredi | uredi kod]
Odmah nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske stupa u njezinu službu, kao tajnik u kabinetu ministra pravosuđa i bogoštovlja - Mirka Puka.[1] Početkom januara 1942. odlazi kao stipendist Ministarstva prosvjete NDH u Rim, gdje do kraja 1942. specijalizira ustavno pravo, pravnu filozofiju i korporativno pravo. Istovremeno je i radio kao drugi sekretar ambasade NDH u Rimu od oktobra 1942. do septembra 1943.[1] Po povratku u Zagreb, dobio je mjesto docenta na Pravnom fakultetu na katedri; Uvod u pravne nauke i filozofija prava. Pred sam Božić 1944. imenovan je stožernikom Sveučilišnog Stožera, a od 2. januara 1945. postavljen je za ravnatelja i urednika tjednika Spremnost[1], umjesto smjenjenog Tiasa Mortigjije. Spremnost je bila tipična marionetska revija onoga doba s jakom nacionalističkom notom, - branila je politiku svojih sponzora, a kritički pisala o politici protivnika i nastojala je prikazati kao pogubnu za Evropu. [4]
Karijera u emigraciji[uredi | uredi kod]
U maju 1945. bježi iz Zagreba u Austriju, nakon boravka po izbjegličkim logorima u Austriji prebacuje se u Italiju, te odatle 1947. odlazi u Argentinu, gdje s Vinkom Nikolićem pokrenuo i uređivao mjesečnik Hrvatska.[2] Od 1951. suradnik je i član uređivačkog odbora revije na španjolskom Studia Croatica, a od 1971.[2] do svoje smrti i glavni urednik. Za tu reviju obavio je većinu svojih političko - filozofskih eseja.
I Franjo Nevistić je poput brojnih drugih emigranata, nakon Drugog svjetskog rata potpuno promjenio retoriku, i svu svoju energiju usmjerio na to da dokaže pogubnost boljševističke ideologije na sudbinu svijeta, Evrope i njegove domovine Hrvatske. Po logici mutatis mutandis on se od dojučerašnjeg savezničkog neprijatelja premetnuo u velikog saveznika u borbi protiv novih neprijatelja Sovjetskog Saveza i njegovih satelita - a njega je posebno smetala Socijalistička Jugoslavija, tako da je svu svoju spisateljsku energiju potrošio uglavnom na kritičke eseje protiv nje i njezinog postojanja.
Franjo Nevistić danas[uredi | uredi kod]
O Franji Nevistiću se dugo šutjelo, - bio je jednostavno Persona non grata, nakon devedesetih, Nevistić je potpuno rehabilitiran, čak i slavljen. Osnovna škola u njegovom rodnom mjestu Šujici zove po njemu[1], Zagrebačko arhivističko društvo, osnovalo je svoju zakladu koja nosi njegovo ime i jedna ulica u Zagrebu zove se po njemu.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Znanje i bitak : moja druga i konačna replika dru fra Kvirinu Vasilju, Hrvatska revija. 9 (1959)
- Temelji demokracije, kriza i obnova, Izdanja "Ranjeni labud", 1971, Buenos Aires.
- Croacia y la actual crisi de Yugoslavia, (zajedno s grupom autora) Edición especial de la revista Studia Croatica, Buenos Aires 1972.
- Simptomi krize u hrvatskoj Katoličkoj crkvi, Hrvatska revija. 32 (1982)
- Blajburška tragedija Hrvatskog naroda (zajedno sa grupom autora), Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona 1976.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Dr. Franjo Nevistić: Temelji demokracije, Buenos Aires 1971, sa portala CROWN - Croatian World Network Discussion Forum, pristupljeno 8. septembra 2011.”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2011-09-08.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Hrvati u Argentini, sa portala Croatian Information Centre, pristupljeno 8. septembra 2011.”. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-10. Pristupljeno 2011-09-08.
- ↑ "Vreme", 23.6.1937.
- ↑ A Labus: Saveznici u tisku NDH 1943 – 1945.*, pristupljeno 2. rujna 2010.
