Francuska rukometna reprezentacija
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Francuska rukometna reprezentacija predstavlja državu Francusku u rukometu. Godine 2010. postali su prva muška rukometna reprezentacija koja je uzastopno osvojila zlato na Olimpijskim igrama (2008.), svjetskom prvenstvu (2009.) i europskom prvenstvu (2010.) i time postala jedina muška rukometna reprezentacija koja je u određenom periodu bila branitelj naslova na svim velikim rukometnim natjecanjima istovremeno.
Krovna organizacija: Fédération Française de Handball
[uredi - уреди] Les Bronzés (1992. - 1995.)
Les Bronzés (francuski: brončani) bio je nadimak Francuske rukometne reprezentacije u periodu od 1992. godine do 1995. godine. Ova generacija reprezentacije značajna je po tome što je bila prva koja je Francuskoj donijela medalje sa velikih natjecanja. Te medalje bile su:
Brončana medalja na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni
Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu 1993. u Švedskoj
Tadašnji brončani i srebrni sastav reprezentacije sačinjavali su: Philippe Médard, Pascal Mahé, Philippe Debureau, Denis Lathoud, Denis Tristant, Gaël Monthurel, Éric Quintin, Jean-Luc Thiébaut, Philippe Gardent, Thierry Perreux, Laurent Munier, Frédéric Perez, Jackson Richardson, Stéphane Stoecklin, Frédéric Volle i Alain Portes.
[uredi - уреди] Les Barjots (1995. - 2001.)
Les Barjots (francuski: Luđaci - u pozitivnoj konotaciji) bio je nadimak reprezentacije u periodu od 1995. do 2001. kada su reprezentaciju predvodili Denis Lathoud, Jackson Richardson i Frédéric Volle, te kada je došlo do smjene generacija. U ovom je periodu Francuska osvojila čak dva svjetska zlata i jednu broncu, i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama. U ovom su periodu Francuzi osvojili:
Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 1995. na Islandu- 4. mjesto na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti
Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 1997. u Japanu- Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2001. u Francuskoj
Prvo mjesto na Svjetskom rukometnom prvensvtu 1995. na Islandu bio je rezultat višegodišnjeg rada s reprezentacijom i prva titula svjetskog prvaka za ovu reprezentaciju. U finalu su poprilično uvjerljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) porazili jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sa rezultatom 23:19.
Nadimak Les Barjots dobili su zbog općeg stila igre i atmosfere u momčadi zbog koje su loše odigrali utakmice na početku turnira protiv slabijih momčadi (čak 2 poraza u prvome krugu na SP 1995.), a kasnije se sve više dizali u formi i pobjeđivali iznimno jake reprezentacije (Njemačka, Španjolska i Hrvatska). Igrači su također imali običaj slaviti uspjehe i medalje na prvenstvima posebnim frizurama, što nije bila praksa u to doba.
Tadašnji izbornik, stručnjak Daniel Costantini (koji danas radi kao novinar specijaliziran za analize rukometnih momčadi i utakmica), nije se zaustavio samo na zlatu s Islanda, bronci iz Japana, te dobrom 4. mjestu iz Atlante (gdje su u polufinalu poraženi od Hrvatske, a za broncu od Španjolske), već je i 2001. godine donio još jedan uspjeh svojoj momčadi. Te je godine organizirano svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Francuska je kao domaćin bila i automatski favorit, a imala je i snažnu momčad u kojoj su još uvijek igrale rukometne legende (Jackson Richardson), ali su se pojavili i novi igrači koji će kasnije sačinjavati legendarnu francuski generaciju (Thierry Omeyer, Jérôme Fernandez, braća Gille). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mjestu porazivši Švedsku 34:31 nakon produžetaka, time završivši turnir bez ijedne izgubljene ili remizirane utakmice. Tada mladi vratar Thierry Omeyer proglašen je za vratara turnira, a Bertrand Gille za pivota turnira.
Barjot period završio je upravo osvajanjem tog drugog svjetskog zlata, a nakon njega je uslijedio novi, Costauds period, koju je Francuskoj donio još velikih uspjeha.
[uredi - уреди] Costauds (2001. - 2008.)
Nakon uspjeha na SP u Francuskoj, većina igrača iz Barjots generacije povukla se iz nacionalne vrste, a s njima i proslavljeni trener Daniel Constantini. Došlo je vrijeme za obnovu reprezentacije. Na mjesto izbornika došao je Claude Onesta koji je u igračkom kadru imao mlade i snažne (Costauds - francuski: snažan), ali iznimno talentirane igrače, među kojima su bili najbolji svjetski vratar Thierry Omeyer i jedan od najboljih igrača na svijetu, Nikola Karabatić. Francuska je i u ovih 7 godina ostvarila značajne uspjehe na međunarodnim natjecanjima:
- Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu
- Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 2005. u Tunisu
Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj
Brončana medalja na Europskom prvenstvu 2008. u Norveškoj
Na sljedeća dva svjetska prvenstva (Portugal 2003. i Tunis 2005.) Onestina momčad starta sa dvije bronce, gubivši u polufinalima od Njemačke (2003.) i Hrvatske (2005.), a pobjedivši Španjolsku (2003.) i Tunis (2005.) u borbi za broncu. Nakon završetka SP 2005., legendarni kapetan momčadi, Jackson Richardson, povukao se iz nacionalne vrste.
Sljedeća godina donijela je prvi veliki uspjeh i prvu veliku nagradu za Onestin trud. Na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj, Francuska je, nakon samo jednog poraza prije finalnog kruga (od Španjolske), sa velikih 6 razlike pobijedila Hrvatsku u polufinalu i otišla u finale gdje ih je čekala Španjolska, jedina momčad koja ih je porazila do finala. Francuzi su u finalu, predvođeni s 11 golova Nikole Karabatića, uvjerljivo pobijedili Španjolsku sa 8 razlike (31:23) i tako osvojili svoje prvo europsko zlato. Na ovom su se turniru pojavjavili još neki mladi talenti, među kojima je najbolje desno krilo današnjice, Luc Abalo.
Trud reprezentacije trebao je biti nagrađen i na predstojećem svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je Onestina momčad proglašena za favorite turnira. No, nakon što su uspješno došli do polufinala, Francuzi su upali u njemačku zamku domaćeg terena i u teškoj utakmici, nakon produžetaka, izgubili 32:31. Demoralizirani i razočarani Francuzi nisu imali snage za još jednu broncu, te su poraženi od Danaca 34:27. No, Francuzi su posebno ljuti na ovaj poraz zbog suđenja, koje je očito bilo na strani domaćina Nijemaca i koje je uzrokovalo da se pogodak Michaëla Guigoua 30 sekunda prije kraja utakmice poništi, što je onemogućilo Francuzima povratak u utakmicu.
Sljedeća godina donosi Europsko prvenstvo u Norveškoj koje Francuzi startaju jako dobro. U prvom krugu nisu imali nijedan poraz, dok su u drugom završili na prvom mjestu sa samo jednim porazom (od Mađarske). U polufinalu ih je dočekala Hrvatska koja ih je, predvođena Metličićem, porazila 24:23 i poslala u borbu za broncu. Tamo ih je čekala Njemačka, koja je također s jedan razlike (26:25), poražena od Danaca. Francuska se u utakmici za broncu osvetila Nijemcima za poraz na prošlogodišnjem SP-u i porazila ih sa više nego uvjerljivih 10 razlike (36:26) i tako osvojila novu medalju na europskim prvenstvima.
Sljedeći cilj bile su kvalifikacije na Olimpijski turnir u Pekingu 2008. godine. Kako nisu imali direktan plasman, u Parizu su morali igrati protiv Španjolske, Tunisa i Norveške. Skupina u kojoj su prolazile samo prve dvije momčadi činila se dosta teškom jer su svi protivnici bili jake rukometne momčadi, no Francuzi su još jednom pokazali svoju klasu i, pobijedivši sve tri momčadi, otišli u Peking sa stopostotnim učinkom.
[uredi - уреди] Experts (2008. - )
[uredi - уреди] Olimpijske igre 2008.
Zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu
Nakon što su u dodatnim kvalifikacijama zajedno sa Španjolskom izborili sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2008., Francuzi su, predvođeni kapetanom Olivierom Giraultom, imenovani za glavne favorite turnira. Nakon početnog ždrijeba, ždrijebani su u skupinu A sa svjetskim prvacima iz 2005., Španjolskom, aktualnim olimpijskim prvacima, Hrvatskom, svjetskim vice-prvacima, Poljskom, Brazilom i domaćinima Kinom. Francuska je status favorita opravdala već u prvom krugu, pobijedivši sve momčadi osim Poljske, s kojom je odigrala 30:30. Francuska je tako završila na prvom mjestu u skupini i izborila prolaz u četvrt-finale. Tijekom prvog kruga ozlijedio se Jérôme Fernandez, kojeg je do kraja turnira zamijenio Cédric Burdet.
Francuska je i na prošlim Olimpijskim igrama izborila četvrt finale, ali tu su zaustavljeni. Ove godine ih u četvrt finalu dočekuje oslabljena Rusija, koju Francuzi, predvođeni s Narcisseovih 9 pogodaka, pobjeđuju 27:24.
U polufinalu Francuska ponovo dočekuje Hrvatska. Iako su Francuzi odnijeli pobjedu u prvom krugu, ova utakmica nije bila nimalo slična. Jedna od ključnih razlika bio je povratak ozlijeđenog Ivana Balića. Utakmica je bila iznimno teška, no Francuszi su, predvođeni izvrsnim Thierryjem Omeyerom i njegovih 17 obrana, te odličnom igrom Cédrica Burdeta u prvom, i Daniela Narcissea u drugom poluvremenu, pobijedili sa 25:23 i tako izborili svoje prvo olimpijsko finale.
U finalu ih je dočekao Island, iznenađenje turnira. Islanđani su u finale došli preko Poljske (32:30) i Španjolske (36:30), ali u finalu ipak nisu imali status favorita. Francuzi su svoj status uvjerljivo opravdali i već je prije samoga kraja bilo izvjesno da će Francuzi pobijediti. Konačni rezultat bio je 28:23 za Francuze, koji su bili predvođeni s 8 pogodaka Nikole Karabatića.
Francuzi su tako 2008. godine po prvi puta u povijesti postali olimipijski prvaci i tako s još jednim zlatom okrunili svoju najbolju generaciju. Francuska je i statistički bila najbolja reprezentacija. Thierry Omeyer proglašen je za najboljeg vratara, Bertrand Gille za najboljeg pivota, a Daniel Narcisse za najboljeg lijevog vanjskog turnira. Najbolji francuski strijelac a turniru bio je Nikola Karabatić sa 37 pogodaka (ukupno 6.), dok su ga sa 35 pogodaka pratili Daniel Narcisse i Bertrand Gille, koju su na ukupnom poretku dijelili osmo mjesto.
[uredi - уреди] Olimpijska momčad iz 2008. godine
| Pozicija | Igrači |
|---|---|
| Vrarati | Daouda Karaboué, Thierry Omeyer |
| Vanjski igrači | Cédric Burdet, Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse |
| Pivoti | Didier Dinart, Bertrand Gille, Christophe Kempe |
| Krila | Luc Abalo, Olivier Girault, Michaël Guigou, Joël Abati, Cédric Paty |
| Stručni stožer | Claude Onesta, Sylvain Nouet |
[uredi - уреди] Svjetsko prvenstvo 2009.
- Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj
Nakon iznimnog uspjeha na Olimpijskim igrama uslijedile su kvalifikacije za kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2010. i pripreme za svjetsko prvenstvo 2009. godine. Francuska se također suočila i sa još jednom promjenom postave jer su se dugogodišnji kapetan Olivier Girault, te desni vanjski Joël Abati i Cédric Burdet otišli u mirovinu. Kao nove nade pojavili su se Chambéyjev Bertrand Roine, izvrsni pivot Cédric Sorhaindo i lijevi vanjski Sébastien Ostertag, a u reprezentaciju se vraćaju Sébastien Bosquet i Fabrice Guilbert.
Francuska je kvalifikacije startala loše, pobijedivši slabašni Luksemburg 30:21, ali izgubivši od Češke 32:29. Ovaj je rezultat podigao malo prašine pred svjetsko prvenstvo jer se smatralo da Francuzi neće moći zadržati formu s Olimpijskih igara. Nakon prve dvije kvalifikacijske utakmice, Francuska je odigrala pripremni turnir u Bercyju gdje je ponovo demonstrirala dobru igru, ali i odlučivala o konačnim putnicima za Hrvatsku. Među novijim igračima koji su ušli u konkurenciju bili su Grégoire Detrez, Guillaume Joli, Franck Junillon i Sébastien Bosquet. Nakon odigranog turnira, izbornik Onesta je u Bercyju obznanio popis igrača koji idu na svjetsko prvenstvo u Hrvastku, gdje je Francuska imala direktan plasman zahvaljujući europskoj bronci od prošle godine.
Svjetsko prvenstvo održalo se od 16. siječnja do 1. veljače 2009. u Hrvatskoj. Francuska je u prvom krugu ždrijebana u skupinu A zajedno sa Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom, Argentinom i Australijom. Skupina A odigrala se u osječkoj dvorani Gradski vrt, a Francuska je skupinu završila na prvom mjestu sa stopostotnim učinkom. Igrama u prvom krugu posebno su se istakli Nikola Karabatić i desno krilo Michaël Guigou.
Ždrijeb drugog kruga vodi Francuze u zagrebačku Arenu gdje ih čekaju domaćin Hrvatska, Švedska i Južna Koreja. Nakon dvaju uvjerljivih pobjeda protiv Švedske i Južne Koreje i osiguravanja polufinala, Francuzi u "finale prije finala" s Hrvatskom šalju rezervnu postavu i odmaraju većinu igrača. Hrvatska, koja je objektivno imala bolji sastav, pobijedila je s 22:19 i, predvođena s 8 pogodaka Igora Vorija, osigurala prvo mjesto, još jedan stopostoni učinak i polufinalni ogled s Poljskom.
Francuzi su skupinu završili na drugom mjestu s jedim porazom, no i to je bilo dovoljno za polufinale. Utakmica se odigrala u splitskoj Spaladium Areni, a francuski protivnik bila je Danska. Unatoč činjenici da je Danska bila aktualni europski prvak, Francuzi su bez većih problema i sa poprilično uvjerljivih 27:22 porazili Dance i tako izborili finale gdje ih je ponovo čekala Hrvatska. Najbolji strijelac polufinala bio je Luc Abalo, koji je u istoj utakmici zaradio i crveni karton zbog nenamjernog gađanja danskog vratara u glavu prilikom izvođenja sedmerca.
Hrvatska je u svom polufinalu jednako uvjerljivo porazila Poljsku s 29:23 i tako izborila nastup u finalu. Iako je Hrvatska, zbog domaćeg terena i pune zagrebačke Arene, bila blagi favorit, Francuzi su istrčali s najboljom postavom i nisu pokazivali da nemaju status favorita. Hrvatska je na poluvremenu imala prednost od 12:11, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali silu i nakon nezivjesnih 15-ak minuta preuzeli vodstvo. Francuska 6-0 obrana bila je toliko dobro postavljena da hrvatski igrači nisu neko vrijeme uspjeli uputiti kvalitetan udarac prema golu, a i kad bi uspjeli, to bi bez većih problema uglavnom obranio vratar Omeyer. Francuzi su svoje vodstvo povećavali preko kontri koje su uglavnom realizirala brza krila Luc Abalo i Michaël Guigou. Konačni rezultat bio je 24:19 za Francusku i tako je Francuska po treći puta postala svjetski prvak. Najbolji strijelac utakmice bio je Michaël Guigou koji je realizirao svih 7 sedmeraca koje je izvodio, te uz to dodao još 3 gola iz igre.
Po završetku turnira Francuzi su dobili fair-play nagradu zbog najmanje prekršaja, kartona i isključenja. Najbolje desno krilo postao je Michaël Guigou, najbolji srednji vanjski Nikola Karabatić, a najbolji vratar (koji je također uvršten u dream-team) postao je Thierry Omeyer. Najbolji strijelac Francuske na turniru bio je Guigou sa 52 pogotka, a na ukupnom je poretku zauzeo 6. mjesto, koje je djelio sa srpskim reprezentativcem Momirom Ilićem. Francuska je tako osvojila drugo uzastopno zlato na velikim natjecanjima.
[uredi - уреди] Momčad svjetskih prvaka iz 2009. godine
| Pozicija | Igrači |
|---|---|
| Vratari | Daouda Karaboué, Thierry Omeyer |
| Vanjski igrači | Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon |
| Pivoti | Didier Dinart, Christophe Kempe, Cédric Sorhaindo |
| Krila | Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli, Joël Abati |
| Stručni stožer | Claude Onesta, Sylvain Nouet |
[uredi - уреди] Europsko prvenstvo 2010.
_-_2010_European_Men%27s_Handball_Championship.jpg)
- Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2010. u Austriji
_-_2010_European_Men%27s_Handball_Championship.jpg)
Nakon osvajanja trećeg svjetskog zlata uslijedio je nastavak kvalifikacija. Nakon poraza od Češke, Francuzi su suvereno odradili ostatak kvalifikacija, izgubivši samo od Latvije u posljednjoj utakmici, u kojoj su igrali s rezevrnom momčadi, te tako izborili odlazak na Europsko prvenstvo kao prvi u skupini. Nakon ždrijeba u Beču, Francuska je ždrijebana u skupinu D zajedo sa Španjolskom, Mađarskom i Češkom. U grupi koja se igrala u Wiener Neustadtu, Francuzi nisu odigrali impresivno. Iako u najboljem sastavu, imali su dosta problema sa svojim protivnicima u skupini. U prvoj utakmici protiv Mađara izvukli su 29:29 i to tako što su se posljednjih 5 minuta vraćali sa 4 gola razlike. U sljedećoj utakmici protiv Češke Francuzi dominantno započinju utakmicu, no pred kraj gube svoje dominantnu vodstvo i pobjeđuju sa minimalnih 21:20. Ovakva igra, u kojoj su prokockali vodstvo od nekoliko golova razlike, dogodila se i protiv Španjolske gdje im je bod donio sedmerac Guillaumea Jolija nekoliko sekunda prije kraja. Utakmica je završila 24:24. Francuska je skupinu završila na drugom mjestu sa 4 boda, od kojih je 3 prenijela u drugi krug zahvaljujući Češkoj pobjedi nad Mađarskom.
_-_Handball_player_of_France_(5).jpg)
U drugom krugu sele se u Innsbruck gdje ih čekaju jake reprezentacije Njemačke, Slovenije i Poljske. Iako na samom početku turnira glavni favorit, Francuska je zbog slabije igre polako gubila status uvjerljivog favorita turnira, te se čak, po prvi puta, govorilo o njihovom odlasku u finale s upitnikom. Prva utakmica, protiv Njemačke, donijela je isti stil igre kao u prvom krugu. Uvjerljivo vodstvo na samom početku koje su pred sam kraj umalo izgubili. Francuzi su se, predvođeni s Jolijevih 7 pogodaka, ipak spasili i pobijedili s 24:22. Utakmica protiv Slovenije donijela je malo bolju igru, iako je ponovo izostajala ona stara forma. Poluvrijeme je završilo s neriješenim rezultatom, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali svoju klasu i utakmicu završili s uvjerljivih 28:37. Posljednja utakmica, protiv Poljske, bila je ujedno i borba za prvo mjesto. U ovoj su utakmici Francuzi po prvi puta uvjerljivo demonstrirali silu i od samog početka najavili pobjednika. Utakmica je završila Francuskom pobjedom od 29:24 i time su Francuzi osvojili prvo mjesto u skupini.
_-_Handball_player_of_France_(5).jpg) |
_-_Handball_player_of_France_(3).jpg) |
|
|
Desno krilo Luc Abalo. Abalo je bio jedan od najboljih igrača Francuske na ovom prvenstvu, te je i proglašen za najbolje desno krilo turnira. Abaloa se smatra najboljim desnim krilom na svijetu. Posebno je efikasan u brzim kontrama, jer zbog svoje brzine može efikasno odigrati i napadačke i obrambene uloge, te u svojim slavnim pogotcima iz zraka, zbog čega je i dobio nadimak "leteći"
|
Michaël Guigou, lijevo krilo francuske reprezentacije. Guigou je bio dugogodišnji francuski izvođač sedmeraca, no na ovom prvenstvu ga je znao mijenjati Guillaume Joli. Također vrlo efikasan u kontra napadima, no iako igra na lijevom krilu, smatraju ga univerzalistom jer je svojom igrom dokazao da može igrati na skoro svim pozicijama.
|
Polufinale donijelo im je snažni Island i reprizu olimpijskog finala iz Pekinga. Iako se Island pokazao kao iznimno snažan, Francuzi su uhvatili pravu formu i bez većih problema, već na samom početku, pobjegli na +5 razlike i to su vodstvo, uz male promjene, zadržali do samoga kraja. Predvođeni s 9 pogodaka izvrsnog Nikole Karabatića, Francuzi su suvereno porazili Islanđane s 36:28 i tako izborili još jedno finale i šansu za drugo europsko zlato.
Finale je bilo još jedna repriza. Dvoboj dvaju najboljih rukometnih reprezentacija, Francuske i Hrvatske. Hrvatska je u finale došla preko Poljske, koju su pobijedili s 24:21. Hrvatska je, prema mnogima, imala puno veću šansu jer je tijekom turnira pokazala puno bolju igru nego Francuska i veći kontinuitet rezultata, pobijedivši sve utakmice osim one s Islandom, koju su remizirali. Obje momčadi startale su u najboljim sastavima, a tijek igre bio je jednak kao i u finalu svjetskog prvenstva prošle godine. U prvom poluvremenu neznatna dominacija Hrvatske i čvrsta i usporena francuska igra. Hrvatska je pred sam kraj poluvremena imala 2 razlike, no dva brza gola Nikole Karabatića vratila su Francuze u igru i tako je poluvrijeme završilo neriješeno. U drugom poluvremenu također jednaka priča. Francuzi u prvom dijelu nastavljaju sa čvrstom igrom, da bi izvrsno postavljenom obranom, obranama vratara Omeyera i brzim kontrama Abaloa i Guigoua vrlo brzo došli u vodstvo. Konačni rezultat bio je 25:21 za Francuze i tako su Francuzi u vitrinu dodali svoje drugo europsko zlato. Ovo je također bila druga uzastopna pobjeda Francuza nad Hrvatskom u finalu jednof velikog natjecanja.
Osvajanjem ovog zlata, Francuzi su postali prva rukometna reprezentacija u povijesti sporta koja je istovremeno bila i svjetski, i europski i olimpijski prvak. Najbolji srednji vanjski postao je Nikola Karabatić, koji je ujedno bio i najbolji francuski i treći sveukupni strijelac prvenstva sa 40 pogotaka, a najbolje desno krilo postao je "leteći" Luc Abalo.
[uredi - уреди] Momčad europskih prvaka iz 2010. godine
| Pozicija | Igrači |
|---|---|
| Vratari | Cyril Dumoulin, Daouda Karaboué, Thierry Omeyer |
| Vanjski igrači | Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon, Daniel Narcisse |
| Pivoti | Didier Dinart, Grégoire Detrez, Cédric Sorhaindo, Bertrand Gille |
| Krila | Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli |
| Stručni stožer | Claude Onesta, Sylvain Nouet |
[uredi - уреди] Svjetsko prvenstvo 2011.
- Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2011. u Švedskoj
Kao branitelji naslova, Francuzi su imali direktan plasman na svjetsko prvenstvo u Švedskoj. Prije odlaska na prvenstvo, Onestina je momčad odigrala tradicionalni turnir u pariškom Bercyju gdje su ove godine gostovali Južna Koreja, Argentina i Hrvatska. Ždrijeb je za prvog protivnika dodijelio neugodnu Argentinu. U drugoj utakmici dana (Hrvatska je ranije porazila Koreju 27:24), domaćini su bez većih poteškoća svladali Gauchose 30:27 i izborili finalni ogled s Hrvatskom, svojim tradicionalnim protivnikom. Ranije, Južna Koreja je osvojila treće mjesto pobjedom protiv 32:25, a onda je u 16:30 odigrano finale. Iako je utakmica tekla u prijateljskom tonu, obje momčadi su pokazale dobru igru, s tim da je Onesta nešto više mijenjao u igri. Momčad je u tim trenutcima bila bez Daniela Narcissea i Guillaumea Gillea, ali se momčadi (nakon ozljede) vratio Bertrand Gille. Usprkos nedostatku dvojice važnih igrača i hrvatskom vodstvu do posljednjih minuta, Francuska je preko kontre Luca Abaloa i dobre igre Nikole Karabatića preokrenula u posljednjih nekoliko minuta i odnijela pobjedu rezultatom 28:27. Unatoč francuskoj pobjedi, bio je to jedan od najneizvjesnijih dvoboja ovih dvaju momčadi u posljednjih nekoliko godina.
_-_Handball_player_of_France_(2).jpg)
_-_Handball_player_of_France_(2).jpg)
Ždrijeb svjetskog prvenstva, koje je otpočelo 13. siječnja 2011., smjestio je branitelje naslova u skupinu A, zajedno s jakim reprezentacijama Španjolske i Njemačke, uvijek neugodnim Tunižanima i Egipćanima i outsiderom Bahreinom. Utakmice su se igrale u Kristianstadu i Lundu. Prve tri utakmice bile su više zagrijavanje za daljnji tijek natjecanja, tako da je Francuska bez većih problema porazila Tunis (32:19), Egipat (28:19) i Bahrein (41:17). Uslijedile su utakmice protiv dvaju jakih europskih momčadi. Unatoč najavama o mogućem iznenađenju, njemačka momčad Heinera Brandta nije imala prevelike šanse protiv Onestinih igrača. Predvođena Williamom Accambrayjem, Francuska je vodstvo 13:10 s poluvremena do kraja povisila na 30:23 i tako riješila pitanje prolaska, zajedno sa Španjolskom. Utakmica protiv Španjolske, koja je odlučivala o pobjedniku skupine, počela je dobro i završila s francuskih +5 na poluvremenu. Do kraja je ta prednost rasla, ali se u posljednjih deset minuta Onestina momčad opustila. Unatoč svim očekivanja, španjolska je momčad uspjela u 10 minuta nadoknaditi -6 kojih je imala i doći do izjednačenja 28:28 pred posljednji napad. Iako je Onestina momčad pokušala postići pogodak, Šterbik je sretno obranio udarac Luca Abaloa, tako da je utakmica završila bez pobjednika. Francuska je s 9 bodova, od kojih je 3 prenijela u drugi krug, zasjela na prvo mjesto, ispred Španjolske i Njemačke.
Drugi krug u Jönköpingu donosi Mađarsku, Norvešku i Island. Iako su Mađari uvijek bili neugodan protivnik, posebice Francuzima, uvjerljivih +5 na poluvremeno do kraja se pretvorilo u 37:24 i tako samo potvrdilo uvjerljivu francusku pobjedu. Sedam pogodaka postigao je Karabatić i tako bio najbolji strijelac. Protiv Norveške su se također očekivala 2 boda, iako je utakmica bila znatno žilavija. Francuska je na poluvremenu imala +3 da bi, predvođena s po 5 Gilleorvih, Abaloovih i Accambrayjevih pogodaka, do kraja po povisila na +5 i pobijedila s 31:26. Island je bio najteži protivnik i porazom bi Francuska dovela u pitanje prolaz u polufinale. Ipak, aktualni prvaci nisu imali prevelikih problema s momčadi koja je u drugom krugu pokazivala znatno slabiju igru. Vodstvo od 16:13 na poluvremenu popelo se do 34:28 do kraja i tako je Francuska izborila nova 2 boda, prvo mjesto i još jednu važnu pobjedu protiv Islanda.
_-_Handball_player_of_France_(3).jpg)
Polufinale u Malmöu donijelo im je domaćina Švedsku. Iako nije briljirala igrom, skadinavska je momčad ostvarivala odlične rezultate, a imala je i iznimnu podršku publike u najvećoj dvorani ovogodišnjeg prvenstva. Francuzi su, kao i uvijek, ušli u utakmicu kao blagi favoriti, što su i iskoristili na poluvremenu i poveli s 15:12. U nastavku se ritam utakmice nije mijenjao - Francuzi vode i povećavaju vodstvo, a Šveđani love rezultat. Na samom kraju je Francuska imala +5 i tada je bilo jasno kako su branitelji naslova ponovo u finalu. Ritam utakmice je usporio, a do kraja su Šveđani uspjeli tek smanjiti na +3 i tako završiti utakmicu s 29:26. Za najboljeg igrača proglašen je pivot Bertrand Gille koji je, zajedno s Guigouom, postigao 8 pogodaka.
Finale, ponovo u Malmöu, donosi Dansku, momčad koja je po mnogima pokazala najveći napredak na ovom prvenstvu i koja je imala stopostotni učinak do finalne utakmice. Dok je danski izbornik Wilbek najavljivao najbolje finale ikad, izbornik Onesta je u svom stilu rekao "dovedite mi te Dance". Francuska je opet imala blagi favoritski status, ali razlika između nje i njezinog protivnika nikada nije bila manja. U igračkom se smislu, u prvom poluvremenu, to nije vidjelo. Danski stroj je blokiran, a Francuska je igrala bez ijedne pogreške u igri i suvereno odigrala poluvrijeme, završivši ga s 15:12. Thierry Omeyer obranio je nekoliko ključnih lopti, a Karabatić se pokazao kao najbolji individualac. Ipak, u drugom poluvremenu dolazi do obrata. Danci nastavljaju u svom ritmu, dok Francuzi postepeno padaju u igri i počinju raditi sve više pogrešaka. Danci koriste to i smanjuju rezultat. Francuzima je poluvrijeme otežao i danski vratar Landin, dok je Omeyer imao jedno od najlošijih poluvremena na turniru. Danci su pred sam kraj čak i poveli, da bi u zadnjem napadu to iznimno zanimljivog finala, Danci morali hvatati rezultat. S igračem manje, Francuzi su postavili čvrstu obranu, ali Bo Spellerberg uspijeva postići pogodak preko obrane i dovesti utakmicu do produžetaka. Počinjući s rezultatom 31:31, Francuzi su, s igračem manje, dobro otvorili produžetke. Iako je uglavim padao gol za golom, Francuzima se vratila sigurnost u igri i njihova slavna hladnokrvnost ponovo je prijetila Dancima. Nakon 33:33, Francuzi s dva pogotka Karabatića i Guigoua bježe na +2 i taj su rezultat zadržali do kraja. Lars Christiansen uspijeva smanjiti na 35:34, ali dva pogotka kapetana Fernandeza, najsigurnijeg igrača uz Karabatića, i nekoliko ključnih obrana Thierryja Omeyera (koji se ponovo razbranio) doveli su Francusku do zlata. Mikkel Hansen uspijeva smanjiti na 36:35, a u posljednjem napadu, Guigou nekoliko sekunda prije kraja utakmice uspijeva postići pogodak za 37:35 i tako je konačno riješeno pitanje pobjednika. Francuska je obranila još jedan naslov svjetskog prvaka i tako ostvarila svoje četvrto zlato za redom. Izboren je direktan nastup na Olimpijskim igrama u Londonu i na SP-u 2013. u Španjolskoj. Onestina momčad još je jednom pokazala briljantnost svoje igra i uspjela je ostvariti još jedan veliki podvig i tako ispisati povijest kao jedina momčad kojoj je to pošlo za rukom.
Najbolji strijelac momčadi bio je Nikola Karabatić s 51 pogotkom (ukupno na 7. mjestu), a proglašen je i za najboljeg igrača prvenstva. Najbolji vratar još jednom postao je Thierry Omeyer, najbolji pivot Bertrand Gille, a legendarni Didier Dinart proglašen je najboljim obrambenim igračem turnira.
[uredi - уреди] Momčad svjetskih prvaka iz 2011. godine
| Pozicija | Kadar |
|---|---|
| Vratari | Thierry Omeyer, Daouda Karaboué |
| Vanjski igrači | William Accambray, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Jérôme Fernandez, Franck Junillon, Nikola Karabatić, Bertrand Roine |
| Pivoti | Didier Dinart, Bertrand Gille, Cédric Sorhaindo |
| Krila | Luc Abalo, Arnaud Bingo, Michaël Guigou, Guillaume Joli, Samuel Honrubia |
| Stručni stožer | Claude Onesta, Sylvain Nouet |
[uredi - уреди] Europsko prvenstvo 2012.
_-_Handball_player_of_France_(2).jpg)
_-_Handball_player_of_France_(2).jpg)
Iako su već tijekom proljeća i ljeta odigrali dva prijateljska turnira (u ožujku protiv Srbije i u lipnju protiv Argentine), prvi pretpripremni turnir Francuska nije statrala najbolje. U Francuskoj su bili domaćini Slovačkoj u dvije utakmice tijekom studenog 2011. Iako se, uz mala zakašnjenja, momčad okupila, u prvoj utakmici nije igralo nekoliko standardnih prvotimaca (među kojima su bili Guigou i Karabatić), što je bio jedan od glavnih uzroka poraza Francuske 28:30. Bio je to prvi poraz Onestine momčadi nakon dugo vremena i pokazao je određene slabosti momčadi u ovom pripremnom ciklusu. Ipak, dva dana kasnije, momčad je u istom sastavu pregazila tu istu Slovačku rezultatom 37:18 i još jednom pokazala svoju dominaciju. Nakon ovog turnira, gosti su bili neugodni Norvežani, koje su Francuzi ipak svladali u dvije utakmice. U tom je razdoblju objavljen i povratak Williama Accambrayja i Michaëla Guigoua, koji nisu igrali zbog ozljeda. Francuska je tako, samo 4 dana prije svoje prve utakmice na Europskom prvenstvu u Srbiji, završila svoje pripreme relativno uspješno, ali je bilo upitno koliko su kratkotrajne primjene mogle uhodati momčad, kojoj se dogodilo to da je nekoliko ključnih igrača zbog ozljeda bilo izvan forme (Guigou, Accambray, Karabatić, Narcisse).
Ždrijeb je Francusku smjetsio u grupu C, već ranije nazvanu skupinom smrti, zajedno sa Španjolskom, Mađarskom i Rusijom. Prvu utakmicu, 16. siječnja 2012. u Novom Sadu, igrali su upravo protiv Španjolske, momčadi koja im je na posljednja dva prvenstva zadavala najviše problema (dva remija u dvije utakmice), a pokazala je značajna poboljšanja u igri. Iako su igrali u najjačem sastavu, Francuzi su imali jasne probleme u igri. Na poluvremenu su gubili s dva gola razlike (13:15), što nije bilo toliko alarmantno kao činjenica da u drugom poluvremenu ne uspijevaju poboljšati igru. Španjolska je odigrala sigurno i uvjerljivo i u obrani i u napadu te na kraju odnijela dva boda s rezultatom 26:29. Kako su Rusija i Mađarska odigrale neriješeno, situacija nije bila toliko alarmantna, a kako je Francuska uvijek pokazivala tendenciju slabijeg starta na turnirima, nije bilo mjesta prevelikim uzbunama. Drugu utakmicu, protiv Rusije, odrađuju suvereno i bez velikih poteškoća. Pet golova prednosti s poluvremena oscilirano je na utakmici između +3 i +8 (inače, utakmicu su otvorili sa serijom 5:0), da bi na kraju završilo uvjerljivom pobjedom 24:28 u korist branitelja naslova. Francuska je tako upisala svoje prve pobjede, a remi Mađarske i Španjolske dodatno je išao na ruku braniteljima naslova. Očekivani poraz Rusije od Španjolske osigurao im je prolaz u drugi krug, tako da je utakmica protiv Mađarske bila za prijenos bodova u drugi krug. Dok je Španjolska sigurno nosila 3, a Mađarska imala barem 1, Francuska bi pobjednom prenijela 2 boda i bila u solidnoj situaciji u drugom krugu. Utakmica je, uz neke manje poteškoće, počela očekivano dobro za Francuze te im donijela prednost od 14:12 na poluvremenu. Ipak, što će pokazati i kasnije na turniru, drugo poluvrijeme su odigrali znatno lošije, posebice napadački, što je bila i zasluga mađarskog vratara Fazekasa. To je omogućilo Mađarima da preuzmu vodstvo i odnesu iznenađujuću i neočekivanu pobjedu 23:26. Branitelji naslova su, dakle, uspijeli proći u drugi krug, ali bez ijednog boda, što ih je stavilo u izrazito tešku poziciju za prolaz, a svemu tome doprinosila je i jako slaba igra Onestine momčadi koja, iako u istom sastavu (čak i ojačana povratcima Narcissea i Guillaumea Gillea), nije uspijevala pronaći pravu formu. Prije drugog kruga, svoj odlazak s prvenstva najavio je oporavljeni Guigou, koji je zbog nedostatka kondicije i slabog zdravlja, odlučio napustiti Srbiju kako ne bi riskirao pogoršanje i kako bi se bolje pripremio za London. Onesta je kao zamjenu zovnuo Samuela Honrubiju.
U drugom krugu su ih čekale Slovenija, Island i Hrvatska. Francuska nije smjela prosuti nijedan bod i ovisila je, po prvi puta nakon dugo godina, o ishodu drugih utakmica. Iako je neugodna Slovenija na poluvremenu imala prednost od 14:15, Onesina momčad pokazala je znatno bolju igru u drugom poluvremenu, što je, uz nekoliko ključnih obrana Therryja Omeyera, dovelo do pobjede od 28:26. Na kraju utakmice, kapetan Fernandez plakao je slaveći sa svojim igračima. Kasnije je objavljeno kako je razlog tomu bilo pogoršanje zdravstvenog stanja njegove majke, koja se borila s karcinomom (kao i njegov otac, 3 godine ranije). Isto tako, otac Nikole Karabatića (koji je tijekom cijelog turnira bio u izrazito lošoj formi), preminuo je nekoliko mjeseci ranije od posljedica karcinoma. Ipak, ova pobjeda te pobjede Islanda (nad Mađarskom) i Španjolske (nad Hrvatskom), dale su Francuskoj odličnu osnovu za mogući prolazak u polufinale. Ipak, sljedeći pritotivnik bila je Hrvatska, tradicionalno najveći rival Francuske reprezentacija te momčad koja do poraza od Španjolske (24:22) nije imala nijedan izgubljen bod. Nakon dugo vremena, Hrvatska je ušla kao favorit u utakmicu, s obzirom na igru i okolnosti vezane uz stanje francuske momčadi. Hrvatska je startala dobro, ali su Francuzi uvjerljivo zaključili poluvrijeme i, predvođeni Omeyerovim obranama i dobrom igrom u napadu (posebice Baracheta i dva pivotmena, Bertranda Gillea i oporavljenog Cédrica Sorhaindoa, koji je pozvan naknadno kako bi popunio slobodno mjesto nastalo Guigouovim odlaskom) imali prednost 12:11. Oko desetak minuta se igralo gol za golom tako da je Francuska uspijevala držati vodstvo, ali početak slabe realizacije i nekoliko nepotrebnih pogrešaka (tehničke greške i isključenja) omogućio je Hrvatskoj da izjednači i prezume vodstvo. Hrvatska je igrala sigurnije i kapitalizirala na svim francuskim greškama, što je omogućilo povećanje vodstva na +4, a to je bilo nedostižno za Francusku u posljednjih 8 minuta. Na kraju se vodstvo povećalo na +7 (22:29), čime su sve nade Francuske za prolazak ugašene. Posljednja utakmica, protiv Islanda, mogla im je donijeti igranje za 5. mjesto, ali je remi (29:29) onemogućio i taj ishod. Francuska je tako završila grupu II na posljednjem mjestu, sa samo 3 boda (kupno na turniru imali su 2 pobjede, 1 remi i 3 poraza), što ju je stavilo na 11. mjesto na ukupnom ragniranju momčadi.
Bio je to najlošiji rezultat Francuske u posljednjih nekoliko godina i prvi put, nakon dugo vremena, da se polufinale velikih natjecanja igralo bez Francuske. Ipak, momčad je najavila poboljšanje igre do početka Olimpijade u Londonu, koju su i trener i igrači još prije početka Europskog prvenstva označili kao svoj primarni cilj.
[uredi - уреди] Statistika
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
[uredi - уреди] Poznate utakmice
[uredi - уреди] Trenutni sastav
* Ažurirano: 12. siječnja 2012.
[uredi - уреди] Poznati igrači i treneri
.jpg)
- 1950-e: Maurice Chastanier (53)
- 1960-e: Jean-Pierre Etcheverry (89), Jean Férignac (101), René Richard (83), Jean-Louis Silvestro (52)
- 1970-e: Jospeh Alaimo (52), Guy Channen (80), Claude Galland (75), Jean-Louis Legrand (77), Gilles Meyer (79), Alain Nicaise (90), Gérard Roussel (74), André Sellenet (100), Bernard Sellenet (104), Francis Varinot (121)
- 1980-e: Patrick Boullé (117), Éric Cailleaux (114), Michel Cicut (82), Eddie Couriol (75), Philippe Debureau (177), Gilles Derot (167), Dominique Deschamps (141), Michel Destombes (141), Bernard Gaffet (111), Philippe Gardent (283), Jean-Michel Geoffroy (150), Daniel Hager (158), Philippe Médard (183), Frédéric Perez (130), Thierry Perreux (244), Alain Portes (212), Jean-Michel Serinet (150), Jean-Luc Thiébaut (144), Denis Tristant (141)
- 1990-e: Grégory Anquetil (169), Patrick Cazal (171), Stéphane Cordinier (72), Yohann Delattre (74), Christian Gaudin (242), Philippe Gardent (283), Guéric Kervadec (180), Denis Lathoud (164), Pascal Mahé (297), Bruno Martini (202), Gaël Monthurel (253), Laurent Munier (149), Éric Quintin (216), Jackson Richardson (417), Philippe Schaaf (140), Stéphane Stoecklin (238), Frédéric Volle (241), Marc Wiltberger (148)
- 2000-e: Nikola Karabatić, Thierry Omeyer, Bertrand Gille, Guillaume Gille, Luc Abalo, Michaël Guigou, Daniel Narcisse, Jérôme Fernandez, Didier Dinart, Joël Abati (204), Grégory Anquetil (169), Olivier Girault (235)
- 2010-e: Guillaume Joli, Cédric Sorhaindo, William Accambray, Xavier Barachet, Samuel Honrubia, Arnaud Bingo
- Treneri: Daniel Constantini, Claude Onesta
[uredi - уреди] Nastupi na OI
| Godina | Faza natjecanja | Mjesto | Utakmice | Pobjede | Neriješeno | Porazi | Postignuti pogotci |
Primljeni pogotci |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 1936. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1972. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1976. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1980. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1984. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1988. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1992. |
3. mjesto | 3. | 7 | 5 | 0 | 2 | 157 | 143 |
| 1996. |
3. mjesto | 4. | 7 | 4 | 0 | 3 | 190 | 165 |
 2000. |
Četvrt-finale | 6. | 8 | 4 | 1 | 3 | 192 | 182 |
 2004. |
Četvrt-finale | 5. | 8 | 7 | 0 | 1 | 221 | 176 |
 2008. |
Finale | 1. | 8 | 7 | 1 | 0 | 228 | 185 |
 2012. |
kvalificirani | ? | ? | ? | ? | ? | ? | ? |
 2016. |
kvalifikacije | ? | ? | ? | ? | ? | ? | ? |
| Ukupno | 5/13 | 1 naslov | 38 | 27 | 2 | 9 | 988 | 851 |
[uredi - уреди] Nastupi na SP
| Godina | Faza natjecanja | Mjesto | Utakmice | Pobjede | Neriješeno | Porazi | Postignuti pogotci |
Primljeni pogotci |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1938. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1954. |
Prvi krug | 6. | 3 | 0 | 1 | 2 | 26 | 61 |
 1958. |
Prvi krug | 9. | 3 | 1 | 0 | 2 | 66 | 57 |
| 1961. |
Drugi krug | 8. | 6 | 1 | 0 | 5 | 70 | 75 |
 1964. |
Prvi krug | 13. | 3 | 0 | 0 | 3 | 41 | 64 |
| 1967. |
Prvi krug | 10. | 3 | 1 | 0 | 2 | 34 | 41 |
 1970. |
Prvi krug | 11. | 6 | 1 | 0 | 5 | 80 | 105 |
| 1974. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1978. |
Prvi krug | 16. | 3 | 0 | 0 | 3 | 54 | 97 |
| 1982. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
 1986. |
nisu sudjelovali | - | - | - | - | - | - | - |
| 1990. |
Drugi krug | 9. | 7 | 3 | 1 | 3 | 161 | 158 |
| 1993. |
Finale | 2. | 7 | 5 | 0 | 2 | 155 | 151 |
 1995. |
Finale | 1. | 9 | 7 | 0 | 2 | 218 | 185 |
 1997. |
3. mjesto | 3. | 9 | 7 | 0 | 2 | 223 | 206 |
 1999. |
Četvrt-finale | 6. | 7 | 6 | 0 | 3 | 242 | 211 |
| 2001. |
Finale | 1. | 9 | 9 | 0 | 0 | 233 | 172 |
 2003. |
3. mjesto | 3. | 9 | 7 | 0 | 2 | 257 | 194 |
 2005. |
3. mjesto | 3. | 10 | 7 | 1 | 2 | 300 | 263 |
| 2007. |
3. mjesto | 4. | 10 | 6 | 0 | 4 | 300 | 243 |
 2009. |
Finale | 1. | 10 | 9 | 0 | 1 | 296 | 211 |
| 2011. |
Finale | 1. | 10 | 9 | 1 | 0 | 327 | 245 |
| 2013. |
kvalificirani | ? | ? | ? | ? | ? | ? | ? |
 2015. |
kvalifikacije | ? | ? | ? | ? | ? | ? | ? |
| 2017. |
kvalificirani | ? | ? | ? | ? | ? | ? | ? |
| Ukupno | 20/25 | 4 naslova | 124 | 79 | 4 | 41 | 3083 | 2739 |
[uredi - уреди] Nastupi na EP
| Godina | Faza natjecanja | Mjesto | Utakmice | Pobjede | Neriješeno | Porazi | Postignuti pogotci |
Primljeni pogotci |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1994. |
Prvi krug | 6. | 6 | 2 | 1 | 3 | 148 | 148 |
| 1996. |
Prvi krug | 7. | 6 | 4 | 0 | 2 | 154 | 141 |
 1998. |
Prvi krug | 7. | 6 | 2 | 1 | 3 | 140 | 153 |
| 2000. |
3. mjesto | 4. | 7 | 4 | 1 | 2 | 173 | 154 |
| 2002. |
Drugi krug | 6. | 6 | 3 | 2 | 1 | 152 | 136 |
 2004. |
Drugi krug | 6. | 7 | 3 | 1 | 3 | 189 | 182 |
| 2006. |
Finale | 1. | 8 | 7 | 0 | 1 | 243 | 192 |
 2008. |
3. mjesto | 3. | 8 | 6 | 0 | 2 | 231 | 207 |
 2010. |
Finale | 1. | 8 | 6 | 2 | 0 | 225 | 196 |
 2012. |
Drugi krug | 11. | 6 | 2 | 1 | 3 | 156 | 163 |
| 2014. |
kvalifikacije | ? | ? | ? | ? | ? | ? | ? |
| Ukupno | 10/11 | 2 naslova | 68 | 41 | 9 | 18 | 1811 | 1672 |
[uredi - уреди] Eksterni linkovi
|
|||||||||||||
