Ford Motor Company

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Ford)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ford Motor Kompani (engl. Ford Motor Company)
Lokacija Dirborn, Mičigen, SAD
Osnovana 17. jun 1903.
Osnovač Henri Ford
Industrija Automobilska
Tip kompanije Javna
Proizvodi Putničku i komercijalni program, automobilski djelovi
Ključni ljudi Henri Ford-osnivač, Alan Mulali-predsjenik, Vilijam Klej Ford -bord direktora
prihod US$173.9 milijardi (2007)[1] Arhivirano 2008-09-30 na Wayback Machine-u
dobit US$126 miliona (2007)[2] Arhivirano 2008-09-30 na Wayback Machine-u
neto zarada US$2.665 milijardi (2007)[3] Arhivirano 2008-09-30 na Wayback Machine-u
broj zaposlenih 245.000 (2007)[4] Arhivirano 2008-09-30 na Wayback Machine-u
Zvanična prezentacija

Ford Motor Kompani (engl. Ford Motor Company), koji se najčešće skraćeno naziva Ford, je američki automobilistički koncern kojeg je osnovao Henri Ford u gradu Detroitu u saveznoj državi Mičigen 16. juna 1903. godine.

Ford je proizvodnju započeo Modelom A, pokretanim motorom s 8 konjskih snaga. Kompanija je uvela veliki preokret u masovnu proizvodnju automobila koristeći ideje Eli Vitnija o proizvodnoj traci i zamjenskim dijelovima, što je omogućilo jeftinije sklapanje automobila i veću pouzdanost. U ranim godinama kompanija je proizvodila male količine automobila u fabrici koja se nalazila u u Detroitu, a dvoje ili troje ljudi radilo je na automobilima ugrađujući dijelove naručene od drugih proizvođača.

Model Ford T

1908. pojavio se poznati Model T, a 1913. razvijena je tehnika potrebna za pokretnu proizvodnu traku, te je Ford proizvodio 50% svih automobila u Sjedinjenim Državama. Do pojave Forda, automobili su većinom bili zanatski ili maloserijski proizvod, te je njihova cijena bila izvan dosega mnogih.

Fordov koncern je danas treći najveći svjetski proizvođač automobila, nakon Dženeral Motorsa i Tojote, a upošljava 350.000 radnika.

Koncern je dioničko društvo od 1955. godine, a trenutačno ima sjedište u Dearbornu u saveznoj državi Mičigen. 18. oktobar 2003. tamo je proizvedeno ukupno 300 milionito Fordovo vozilo, a bio je to tamnocrveni Ford Mustang u kabrioletskoj verziji.

Osim marke Ford, koncernu pripadaju i Aston Martin, Jaguar, Lend Rover, Linkoln, Merkuri i Volvo kao i 33.4-postotni udio kod Mazde.

Istorija[uredi | uredi kod]

Fordov model A (1903)

Preduzeće Ford Motor Companu počelo je s radom u maloj fabrici koja je bila adaptirana od vagona u Detroitu 16. juna 1903. godine. Imovina preduzeće sastojala se od alata, instrumenata, mašina, planova, specifikacija, nacrta, patenata, nekoliko modela i 28.000 $ gotovine, koju su uložila dvanaestorica investitora. Zajedno s Henrijem Fordom, prvi akcionari ove mlade korporacije bili su trgovac ugljem, njegov knjigovođa i bankar, dvojica braće koja su imala radionicu i izrađivala motore, stolar, dva advokata, službenik, vlasnik galanterijijske radnje i čovek koji je gradio vetrenjače i pravio vazdušne pištolje. Prvi automobil koji je bio ponuđen na prodaju opisan je kao najsavršeniji motor na tržištu i tako jednostavan da bi i petnaestogodišnjak mogao da upravlja njime. Prvi automobil prodat je dr E. Fenigu iz Čikaga, koji je automobil kupio mesec dana nakon osnivanja preduzeća, na ogromno zadovoljstvo zabrinutih akcionara koji su nervozno zagledali saldo koji se smanjio na 223 $. Sledećih pet godina mladi Henri Ford, prvo kao glavni inženjer a kasnije kao predsednik, usmeravao je sve razvojne i proizvodne programe, koji su 1905. godine bili premešteni iz iznajmljenih prostorija na Mak Aveniji u Detroitu u mnogo veću zgradu u ulici Piket i Bobijen. Ukupno 1,700 automobila, ranih Modela A, izašlo je iz stare fabrike tokom prvih 15 meseci rada. Između 1903 i 1908. godine Henru Ford i njegovi inženjeri grozničavo su prošli kroz 19 slova abecede od Modela A do Modela S. Neki od tih automobila bili su eksperimentalni i nikad nisu izašli u javnost. Neki su imali dva cilindra, neki četiri, a jedan je imao šest; neki su imali pogon preko lanca, a neki preko vratila, a u dva motor je bio smešten ispod vozačevog sedišta. Verovatno je jedan od najuspešnijih automobila bio Model N - mali, lagan, imao je motor sa četiri cilindra i tržišnu cenu od 500 $. Model K, limuzina sa šest cilindara vredna 2.500 $, slabo se prodavala. Neuspeh modela K, zajedno s Fordovim insistiranjem da budućnost preduzeća leži u proizvodnji ne previše skupih automobila za široko tržište, prouzrokovali su netrpeljivost izmedu Forda i Aleksandra Malkomsona, detroitskog trgovca ugljem, koji je bio ključan u podizanju inicijalnih 28.000 $. Malkomson je napustio kompaniju, a Ford je stekao dovoljno svojih akcija da poveća udeo na 58,5 %. Postao je predsednik 1906. godine, nasledivši posle njegove smrti Džona S.Greja, detroitskog bankara. Nesuglasice izmedu akcionara nisu međutim ugrozile buducnost mladog preduzeća ni izbliza kao što je to učinio Džordž Selden. Selden je imao patent na drumske lokomotive, koje su pokretane motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. Da bi zaštitio svoj patent, formirao je snažan sindikat za izdavanje licence odabranim proizvodacima, kako bi izvukao proviziju za svaku kočiju bez konja napravljenu ili prodatu u Americi. Kapija fabrike u Mak Aveniji tek se bila otvorila kada je Seldenov sindikat tužio Ford Motor Companu koja je hrabro ušla u posao bez Seldenove licence. Druge, jače automobilske kompanije radije su plaćale proviziju nego da rizikuju sukob sa Seldenovim sindikatom. Henri Ford je međutim bio je uveren da patent Džordža B. Seldena na sva vozila sa unutrašnjim sagorevanjem nije važeći i da se tome treba suprotstaviti. Zato su Ford i partneri odlučili da uđu u spor. Osam godina kasnije, 1911. godine, nakon skupog i neverovatno složenog sudskog postupka, preduzeće Ford Motor Companu dobilo je bitku koja je i njega i celu rastuću automobilsku industriju oslobodilo te pretnje daljem razvoju.

Početak masovne proizvodnje[uredi | uredi kod]

Do kraja 1913. godine, preduzeće Ford Motor Kompanu proizvodilo je polovinu svih automobila u Sjedinjenima američkim državama. Da bi zadovoljio potražnju, Ford je pokrenuo masovnu proizvodnju u fabrici. Razmišljao je da ukoliko svaki radnik ostane na jednom mestu sa jednim tačno određenim zadatkom, automobil će biti oblikovan znatno brže ukoliko se kreće od odelenja do odelenja i na taj način bi se uštedeli mnogi uloženi radni sati.

Pokretna traka (1913)

Kako bi isprobao tu teoriju, u leto 1913. godine konopcem i vitlom vukli su šasiju po podu fabrike u Hajlend Parku, u Mičigenu. Moderna masovna proizvodnja bila je rođena! Model T izlazio je s pokretne trake svakih 10 sekundi svakog radnog dana. Henri Ford uzburkao je svet 5. januara 1914. godine najavivši minimalnu nadnicu od 5 $ dnevno – više nego dvostruko od postojeće minimalne nadnice. Ford je rezonovao da se sa sada mogućom velikom proizvodnjom jeftinijih automobila, može više prodati ukoliko ih i radnici mogu kupiti. Svoju odluku da radni dan od osam sati plati 5$ smatrao je najboljim potezom koji je ikada napravio. “Mogu da pronađem metod proizvodnje koji ce omogućiti visoke nadnice,” rekao je. Ako smanjite nadnice, upravo ste smanjili broj svojih kupaca. Model T počeo je ruralnu revoluciju. Dan za 5$ i filozofija koja se krila iza toga, počeli su i socijalnu revoluciju. Pokretna traka počela je industrijsku revoluciju. U svojih 19 godina proizvodnje, Model T doživeo je proizvodnju i prodaju 15.007,033 automobila samo u Sjedinjenim Državama. Preduzeće Ford Motor Kompanu čvrsto se ustoličilo kao gigantski industrijski kompleks koji se proširio širom sveta. Tokom tih godina intenzivnog širenja, preduzeće je doživelo:

Do 1927. godine, vreme je pregazilo Model T. Poboljšan, ali u osnovi nepromenjen toliko godina, gubio je tlo pred novim, moćnijim motorima koje je nudila konkurencija. 31. maja, Fordova postrojenja u celoj zemlji zatvorila su se na 6 meseci kako bi preoblikovali novi Model A. Model A bio je poboljašan automobil u svakom pogledu. Više od 4.500,000 automobila u nekoliko varijanti i boja, vozilo se nacionalnim putevima izmedu 1927 i 1931. godine. Međutim, Model A je konačno izbačen zbog potražnje za još luksuznijim i još jačim automobilima. Preduzeće Ford Motor Companu bilo je spremno za to svojim novitetom – prvim V-8 – koji je predstavljen javnosti 1. aprila 1932.godine. Ford je bilo prvo preduzeće u istoriji koje je uspešno proizvelo V-8 u jednom komadu. Stručnjaci su uveravali Forda da to nije moguće. Mnogo godina je proteklo pre nego što su Fordovi konkurenti naučili kako da proizvedu pouzdan V-8. U međuvremenu, Fordov automobil i njegov snažan motor postali su favoriti Amerikanaca svesnih sportskih performansi. Proizvodnja putničkih automobila iznenada je obustavljena 1942. godine kada je preduzeće bilo prisiljeno da sve svoje kapacitete stavi na raspolaganje ratnoj proizvodnji. Iniciran od strane Edsela Forda, veliki ratni program proizveo je 8.600 B-24 Liberator bombardera sa četiri motora, 57.000 avionskih motora i više od 250.000 tenkova, protivtenkovskih borbenih vozila i ostale ratne opreme za manje od tri godine.

Aktuelni modeli (putnički program)[uredi | uredi kod]

Evropa[uredi | uredi kod]

SAD[uredi | uredi kod]