Fond za humanitarno pravo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Fond za humanitarno pravo
Moto"Svaka vlada preuzima odgovornost za dela i nedela svojih prethodnika, a svaka nacija za dela i nedela iz svoje prošlosti."
Datum osnivanja1992.
SedišteBeograd
Područje
bavljenja
ljudska prava, ratni zločini
Značajni/e
predstavnici/e
Nataša Kandić
Websitewww.hlc-rdc.org

Fond za humanitarno pravo (FHP) je nevladina organizacija za ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, osnovana 1992. godine u vezi sa oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji. Osnivač Fonda za humanitarno pravo je Nataša Kandić, a trenutni izvršni direktor je Nenad Golčevski.

FHP ima kancelarije u Beogradu i Prištini. Preko 40 pravnika, advokata, istraživača, analitičara i drugih profesionalaca je stalno zaposleno u fondu ili su saradnici fonda[1]. Organizacija se posebno bavi mapiranjem počinilaca i ratnih zločina.[2]

Fond za humanitarno pravo je pokrenuo inicijativu za osnivanjem REKOM-a čiji bi mandat bio da utvrdi i otkrije činjenice o ratnim zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji.[2]

Istorijat[uredi | uredi kod]

Fond za humanitarno pravo je 1992. godine osnovala Nataša Kandić sa ciljem dokumentovanja "nečuvenih kršenja ljudskih prava" koja su masovno činjena širom bivše Jugoslavije, tokom oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu.[2]

U vremenu nakon okončanja sukoba, FHP se posvetio žrtvama ratnih zločina, nastojeći da se sazna istina o tome šta se dogodilo njima i njihovim bližnjima; da se ostvari pravda, da se ostvare reparacije i da se ostvari "pravo na neponavljanje zločina"; što znači uklanjanje poznatih počinilaca iz državnih institucija i sa pozicija vlasti.[2]

2004. Fond je pokrenuo Program podrške žrtvama – svedocima, sa ciljem da ohrabri neodlučne svedoke da istupe i svedoče na suđenjima za ratne zločine pred sudovima u Srbiji.[2]

2005. FHP je objavio video snimak na kojem su prikazani pripadnici jedinice Škorpioni, jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, kako ubijaju šest Bošnjaka iz Srebrenice, čime je otkrivena je umešanost Srbije u ratne zločine počinjene u Srebrenici.[2] Iste godine je Fond podneo dokaze koje je prikupio o ratnim zločinima u Lovasu Tužiocu za ratne zločine, zahtevajući od njega da pokrene istragu. Nekoliko godina kasnije (april 2008) je pred Većem za ratne zločine u Beogradu počelo suđenje protiv 14 optuženih za navodno učešće u ubistvu 70 hrvatskih civila u masakru u Lovasu 1991. godine.[2]

2006. Fond za humanitarno pravo je uspeo da se izbori za smenu šefa policijske jedinice za istraživanje ratnih zločina i dva njena pripadnika zbog njihovog "kompromitujućeg statusa"; naime, sva trojica su bila na pozicijama u okviru MUP Srbije u vreme Kosovskog rata kada su "morali znati" za zločine koji su činjeni ili nisu učinili ništa da ih spreče ili ih prijave.[2] 2006. FHP je sa partnerima iz regiona pokrenuo konsultacije o mehanizmima za utvrđivanje i kazivanje istine o ratnim zločinima. Cilj konsultacija je stvaranje podrške javnosti i nacionalnih vlada na Zapadnom Balkanu za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje i otkrivanje činjenica o ratnim zločinima i teškim kršenjima ljudskih prava počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije.[2]

2007. FHP je objavio u celosti transkripte sa suđenja Slobodanu Miloševiću na B/H/S jezicima i prosledio ih kancelarijama tužioca, sudovima, sudijama i pravobraniocima na Zapadnom Balkanu, na taj način doprinoseći olakšanju vođenja suđenja za ratne zločine u regionu.[2] 2007. Fond se zalagao za pokretanje istrage o ubistvu 700 Bošnjaka u Zvorniku 1992 pred Većem za ratne zločine u Beogradu. Istraga je pokrenuta 2007. godine.[2]

8. maja 2008, FHP je podigao prvu krivičnu tužbu protiv Božidara Delića, penzionisanog general majora Vojske Jugoslavije, tadašnjeg potpredsednika Narodne skupštine Srbije, kao i protiv još deset pripadnika Vojske Jugoslavije za zločine počinje u selu Trnje/Termje, opština Suva Reka/Suharekë, 25. marta 1999.[2] 28. i 29. oktobra 2008 u Prištini, na Četvrtom regionalnoom Forumu regionalnih konsultacija o mehanizmima za utvrđivanje i kazivanje istine, više od 100 organizacija i pojedinaca, uključujući žrtve i udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Crne Gore i Srbije, su organizovale Regionalnu koaliciju sa ciljem zastupanja osnivanja zvanične Regionalne komisije za istraživanje i otkrivanje činjenica o ratnim zločinima i teškim kršenjima ljudskih prava na prostorima bivše Jugoslavije.[2]

2. marta 2009, FHP je podneo krivičnu prijavu protiv 17 bivših pripadniha 37. Posebne jedinice policije (PJP) MUP Srbije na osnovu dokaza da su pripadnici te jedinice učestovali u činjenju brojnih masovnih ratnih zločina na Kosovu. U roku od samo nekoliko dana, policijski službenici Nenad Stojković (potpukovnik MUP-a Srbije), Zoran Marković, Dragan Milenković i Zoran Nikolić iz 37. Bataljona specijalnih policijskih jedinica (SPJ/PJP) Ministarstva unutrašnjih posova (MUP) Republike Srbije su uhapšeni.[2]

Izvršni direktori[uredi | uredi kod]

# fotografija ime mandat
1. Nataša Kandić
(r. 1946.)
1992. 2012.
2. Sandra Orlović 2012. 2016.
3. Milica Kostić 2016. 2019.
portrait Nemanja Stjepanović Nemanja Stjepanović 2016. 2019.
Budimir Ivanišević 2016. 2019.
4. Ivana Žanić 2019. 2023.
5. Nenad Golčevski 2023. Trenutno

Podrška[uredi | uredi kod]

Aktivnosti Fonda finansijski su podržali: Savet Evrope, Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED)[3], Fond za otvoreno društvo[4] Švedska međunarodna agencija za razvoj i saradnju (SIDA), Švedski helsinški komitet za ljudska prava, itd.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Odeljak „O nama“ Arhivirano 2007-08-21 na Wayback Machine-u na sajtu Fonda za humanitarno pravo
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 „Fond za humanitarno pravo: O nama”. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-03. Pristupljeno 2010-05-06. 
  3. Donacije za projekte na Kosovu u 2005. Arhivirano 2008-05-15 na Wayback Machine-u organizacije The National Endowment for Democracy
  4. Rachel Tiplady: "2005 STARS OF EUROPE -- AGENDA SETTERS: Natasa Kandic", BusinessWeek Online, 30. maj 2005.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]