Finska pravoslavna crkva

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Finska pravoslavna crkva
Suomen ortodoksinen kirkko

Nikoljski katedralni sabor u Kuopiju

Osnovne informacije
Autonomija proglašena 11. februara 1921.
potvrđena 1957.
Kanonsko priznanje Kanonski priznata
Predstojatelj Arhiepiskop karelski Lav
Sjedište Kuopio
Rezidencija predstojatelja Kuopio
Kanonska jurisdikcija Finska
Kalendar Novojulijanski kalendar
Broj
Episkopa 4
Eparhija 3
Školskih ustanova 1
Manastira 2
Parohija 24
Vjernika oko 60.000
Zvanična stranica www.ort.fi

Finska pravoslavna crkva (fin. Suomen ortodoksinen kirkko) je autonomna crkva pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije.

Istorija[uredi | uredi kod]

Hrišćanstvo je stiglo u Finsku iz grada Novgoroda zajedno sa pravoslavnim trgovcima i monasima još na početku 12. vijeka. Ispočetka, centri pravoslavlja su bili mali manastiri. Na početku drugog milenijuma na jezeru Ladoga bio osnovan Valamski manastir, a krajem 14. vijeka i Konevecka obitelj. Pečenski manastir na obali Berencova mora je bio osnovan u 16. vijeku. Tokom sljedeća dva vijeka, manastiri su bili potpuno razoreni. Početkom 16. vijeka, zapadne karelske zemlje su se nalazile pod švedskom vlašću. Dio stanovništva je prebjegao u Srednju Rusiju, a drugi dio je ostao u Kareliji i bio preobraćen u luteranstvo. Poslije osvajanja Priladožja od strane Petra Velikog na početku 18. vijeka, otpočeo je novi period u istoriji pravoslavlja u Kareliji. Obnovljen je Valamski manastir i Konevecka obitelj na jezeru Ladoga, i krajem 19. vijeka bio je obnovljen i Trifono-Pečenski manastir na sjeveru. Približno te godine, osnovana je i Sveto-Trojicka ženska opština u Lintuli, koja je kasnije dobila status manastira.

Početkom 19. vijeka, nakon Rusko-švedskog rata, između Rusije i Švedske je bio zaključen dogovor kojim je podijeljena sfera uticaja na prostoru Finske. Bivši švedski posjedi u Finskoj su pripali Ruskoj Imperiji. Kao rezultat tih promjena, broj pravoslavnog stanovništva u Finskoj se uvećao za deset puta. U velike gradove doseljavali su se pravoslavni trgovci i činovništvo, a i razmještali su se garnizoni. Crkvenu upravu u Finskoj je vršio mitropolit sanktpeterburški. Godine 1892, bila je osnovana samostalna Eparhija Viborga i sve Finske. Pravoslavno stanovništvo Finske su bili Karelci, Rusi, Finci i Laponci.

Nakon Oktobarske revolucije (1917), Finska je dobila nezavisnost. U nezavisnoj Finskoj, Pravoslavna crkva je dobila status državne crkve zajedno sa Luteranskom. Godine 1921, patrijarh moskovski i sve Rusije Tihon je dao Finskoj pravoslavnoj crkvi status autonomne crkve. Imajući u vidu haos i poteškoće koje su vladale u državnom životu Sovjetske Rusije, pravoslavna crkvena uprava se je obratila Carigradskoj patrijaršiji s molbom da primi Finsku pravoslavnu crkvu pod omofor vaseljenskog patrijarha. U skladu s tomosom od 6. jula 1923, Finska pravoslavna crkva je dobila status autonomne crkve u rangu arhiepiskopije pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije.

Od tada, Crkva je bila naročito aktivna u Kareliji, gdje je bio najveći broj parohija. Nakon Drugog svjetskog rata, evakuisano stanovništvo iz Karelije je bilo raseljeno po cijeloj zemlji i zbog toga su osnivane nove parohije. Godina 1950-ih, osnovane su 2 eparhije, koje su teritorijalno obuhvatale cijelu zemlju. Za Centralnu Finsku je bila osnovana Karelska eparhija, a Južna Finska i Laponija su ulazile u sastav Helsinske eparhije. Godine 1979, otvoren je i vikarijat Joensu, čiji je episkop vršio arhipastirske dužnosti neposredno pri poglavaru Finske pravoslavne crkve. Te godine je bila osnovana i mitropolija i rukopoložen je mitropolit.

Ustrojstvo[uredi | uredi kod]

Finska pravoslavna crkva je autonomna crkva u sastavu Carigradske patrijaršije. Crkva ima oko 60.000 registrovanih parohijana. Na čelu Crkve se nalazi arhiepiskop karelski i sve Finske Lav.

Finska crkva obuhvata 3 eparhije: Karelsku, Helsinsku i Oulusku. Episkop Karelske eparhije je i arhiepiskop ove Crkve. Eparhijski arhijereji nose titulu mitropolita. Karelski arhiepiskop ima i svog vikarnog episkopa.

Crkva ukupno obuhvata 24 parohije i 2 manastira. Crkva koristi novojulijanski kalendar.

Najviši crkvenozakonodavni organi su Pomjesni i Arhijerejski sabor. Izvršna vlast, odgovorna za sprovođenje donesenih rješenja u život, pripada Crkvenoj upravi.

Pored Evangelističke luteranske finske crkve, Finska pravoslavna crkva je druga zvanična crkva.

Povezano[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]