Eutanazija životinja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Eutanazija predstavlja izazivanje smrti životinje na najbezbolniji način kako bi se prekinule nepodnošljive boli i patnje.

Kriterijumi za eutanaziju oglednih životinja[uredi | uredi kod]

  • mora da prouzrokuje smrt životinje bez anksioznosti, panike i bola,
  • način fiksiranja životinje ne sme da prouzrokuje anksioznost, paniku i bol,
  • nastup besvesnog stanja i smrti mora da bude što je moguće brži,
  • izabrani način eutanazije mora da prouzrokuje smrt životinje,
  • mora da bude niskog stepena rizika za osobu koja sprovdi eutanaziju,
  • mora da ima što manje štetnih fizioloških i psiholoških posledica za životinje,
  • mora da bude kompatabilan sa eksperimentalnom procedurom i svrhom eksperimenta,
  • mora da ima minimalne negativne emocionalne uticaje na osobu koja vrši eutanaziju i posmatrače,
  • mora da se obavlja lako i jednostavno,
  • ne sme da stvara higijensko-sanitarne probleme,
  • ne sme da ima negativne ekološke uticaje.

Vrste eutanazije[uredi | uredi kod]

Metodi autanazije se mogu podeliti u farmakološke i fizičke metode. Prihvatljivi farmakološki metodi obuhvataju injekcije lekova i gasove koji prvo deprimiraju centralni nervni sistem i zatim kardiovaskulno dejstvo. Prihvatljivi fizički metodi moraju prvo da uzrokuju brz gubitak svesti dejstvom na centralni nervni sistem.[1]

Fizički način eutanatije[uredi | uredi kod]

1. Cervikalna dislokacija, 2. Dekapitacija giljotinom, 3. Iskrvarenje anesteziranih životinja, 4. Kontuzija lobanje radi prouzrokovanja potresa mozga i omamljivanja životinje koja se posle žrtvuje najčešće primenom nekog hemijskog sredstva.

Cervikalna dislokacija[uredi | uredi kod]

Podrazumeva način prekida veze između lobanje i mozga kao prve celine sa vratnim pršljenovima i kičmenom moždinom kao dru­ge celine i to primenom manuelnog pritiska u zadnjem delu baze lobanje ili trza­ jem. Palac i kažiprst jedne ruke se stave na vrat u delu gde se spaja sa lobanjom, a drugom rukom se životinja uhvati za bazu repa ili zadnje ekstremitete i jako se povuče. Umesto korišćenja palca i kažiprsta, može se koristiti i mala palica koja se položi na mesto spoja vrata i lobanje, a drugom rukom se izvede trzaj kao što je već navedeno.

Prednosti crvikalne dislokacije:

  • brz nastup nesvesnog stanja i smrti i
  • krv i tkiva nisu kontaminirana hemijskim sredstvima koja se koriste za eutanaziju.

Nedostaci cervikalne dislokacije:

  • estetski je neprijatna i
  • može da se primeni samo na miševima i mladim pacovima telesne mase manje od 200g.

Dekapitacija giljotinom[uredi | uredi kod]

Dekapitacija je postupak brzog i potpunog odvajanja glave od trupa ogledne životinje uz korišćenje posebne naprave, giljotine.

Prednosti dekapitacije:

  • giljotine se lako nabavljaju,
  • krv i tkiva nisu kontaminirana hemijskim sredstvima koja se koriste za eu­ tanaziju i * brzo se obavlja.

Nedostaci dekapitacije:

  • estetski je neprijatna,
  • pojedini istraživači su utvrdili da životinje ostaju svesne još 13 do 14 sekun­di posle dekapitacije,
  • hvatanje i fiksiranje životinje može da bude vrlo stresno za samu životinju,
  • postoji rizik od povreda osobe koja obavlja dekapitaciju.

Iskrvarenje anesteziranih životinja[uredi | uredi kod]

Iskrvarenje je prihvatljiv način eutanazije svih oglednih životinja, ali zato što iskrvarenjem nastaje hipovolemija, koja prouzrokuje osećaj jake anksioznosti, iskrvarenje može da se primeni samo na anesteziranim životinjama. Takođe, iskrvarenje se primenjuje kao potvrda uginuća životinja koje su žrtvovane drugim metodama (npr. kontuzija lobanje ili izlaganje rastućim koncentracijama ugljen­ dioksida).

Kontuzija lobanje[uredi | uredi kod]

Prednost ovog načina omamljivanja oglednih životinja je u tome što omogućava uzorkovanje krvi i tkiva nekontaminiranih reziduama hemijskih sredstava koja se inače koriste za eutanaziju.

Nedostaci kontuzije lobanje su:

  • estetski je neprijatna,
  • mogu da je obavljaju samo vešte i iskusne osobe i
  • obavezno mora da se obavi žrtvovanje životinje primenom nekog drugog načina eutanazije.

Eutanazija hemijskim sredstvima[uredi | uredi kod]

Najbrži i najpouzdaniji način žrtvovanja oglednih životinja je intravenska ap­likacija hemijskih sredstava za eutanaziju. Od hemijskih sredstava za eutanaziju oglednih životinja se koriste barbiturati i inhalacioni anestetici (etar, halotan, metoksifluran, hloroform i ugljendioksid).

Barbiturati

Barbiturati prouzrokuju depresiju centralnog nervnog sistema u descedentnom pravcu, počev od cerebralnog korteksa. Za svega nekoliko sekundi od intravenske aplikacije prouzrokuju besvesno stanje i duboku anesteziju.

Prednosti barbiturata:

  • deluju brzo,
  • estetki su prihvatljivi kada ih primenjuju vešte i iskusne osobe,
  • njihova primena može da bude ekonomski isplatljivija od drugih načina i sredstava za eutanaziju.

Nedostaci barbiturata:

  • mora da se aplikuju intravenski,
  • može da ih koristi samo osoba koja je osposobljena za rad sa ovim sredst­ vima,
  • životinja kojoj se aplikuju barbiturati mora da bude dobro fiksirana,
  • barbiturati su sredstva čiji se promet posebno kontroliše,
  • moguća je pojava terminalnog ropca kod životinja predoziranih barbitu­ ratima.

Inhalacioni anestetici

Upotreba inhalacionih anestetika predstavlja rizik za zdravlje osoblja koje ra­ di sa oglednim životinjama i u oglednim institucijama gde se ova sredstva primen­ juju. Zato mora da se obezbede sve mere zaštite od štetnog uticaja isparljivih tečnih anestetika kao što su etar, halotan, metoksifluran, etran i izofluran i azotni oksid.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Close B, Banister K, Baumans V, Bernoth EM, Bromage N, Bunyan J, Erhardt W, Flecknell P, Gregory N, Hackbarth H, Morton D, Warwick C (1996). „Recommendations for euthanasia of experimental animals: Part 1”. Laboratory animals 30 (4): 293–316 (295). DOI:10.1258/002367796780739871. PMID 8938617. [mrtav link]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]