Etilendiamin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Etilendiamin
Skeletal formula of ethylenediamine
Ball and stick model of ethylenediamine
Ball and stick model of ethylenediamine
Spacefill model of ethylenediamine
Spacefill model of ethylenediamine
Sample of ethylenediamine in a jar
Naziv po klasifikaciji Etan-1,2-diamin[1]
Drugi nazivi Edamin[2]
Identifikacija
Abrevijacija en
CAS registarski broj 107-15-3 DaY
PubChem[3][4] 3301
ChemSpider[5] 13835550 DaY
UNII 60V9STC53F DaY
EINECS broj 203-468-6
UN broj 1604
KEGG[6] D01114
MeSH ethylenediamine
ChEBI 30347
ChEMBL[7] CHEMBL816 DaY
RTECS registarski broj toksičnosti KH8575000
Bajlštajn 605263
Gmelin Referenca 1098
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C2H8N2
Molarna masa 60.1 g mol−1
Agregatno stanje bezbojna tečnost
Miris poput amonijaka
Gustina 899 mg mL−1
Tačka topljenja

11 °C, 284.15 K, 52 °F

Tačka ključanja

117-119 °C, 390-392 K, 242-246 °F

log P −2,057
Napon pare 1,3 kPa (na 20 °C)
kH 5,8 mol Pa−1 kg−1
Indeks prelamanja (nD) 1,4565
Termohemija
Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfHo298 −63,55–−62,47 kJ mol−1
Std entalpija
sagorevanja
ΔcHo298
−1.8678–−1.8668 MJ mol−1
Standardna molarna entropija So298 202,42 J K−1 mol−1
Specifični toplotni kapacitet, C 172,59 J K−1 mol−1
Opasnost
EU-klasifikacija Corrosive C
EU-indeks 612-006-00-6
NFPA 704
3
2
3
 
R-oznake R10, R21/22, R34, R42/43
S-oznake (S1/2), S26, S36/37/39, S45
Tačka paljenja 38 °C
Tačka spontanog paljenja 380 °C
Eksplozivni limiti 2,7–16%
LD50 1,2 g kg−1 (oralno, pacov)
Srodna jedinjenja
Srodna alkanaminske materije
Srodna jedinjenja

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Etilendiamin je organsko jedinjenje sa formulom C2H4(NH2)2. On je bezbojna tečnost sa mirisom sličnom amonijaku. On je veoma bazan amin. Tečnost formira dim u kontaktu sa vlažnim vazduhom. On je u širokoj primeni kao gradivni blok u hemijskoj sintezi. Oko 500.000.000 kg je proizvedeno 1998.[8]

Sinteza[uredi | uredi kod]

Etilendiamin se industrijski proizvodi iz 1,2-dihloroetana i amonijaka pod pritiskom na 180 °C u vodenoj sredini:[8][9]

U ovoj reakciji se formira hlorovodonik, koji formira so sa aminom. Amin se oslobađa adicijom natrijum hidroksida i može se izdvojiti destilacijom. Dietilentriamin (DETA) i trietilentetramin (TETA) se formiraju kao nusproizvodi.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „ethylenediamine - Compound Summary”. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 16. 9. 2004.. Identification and Related Records. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  2. „32007R0129”. European Union. 12. 2. 2007.. Annex II. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  3. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  4. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  5. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  6. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  7. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  8. 8,0 8,1 Karsten Eller, Erhard Henkes, Roland Rossbacher, Hartmut Höke "Amines, Aliphatic" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, 2005 Wiley-VCH Verlag, Weinheim. DOI:10.1002/14356007.a02_001
  9. Hans-Jürgen Arpe, Industrielle Organische Chemie, 6. Auflage (2007), Seite 245, Wiley VCH

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]