Ernest Brajder
| Ernest Brajder | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Ernest Breider 1950. Zagreb, FNR Jugoslavija |
| Smrt | 27. novembar 1980. (dob: 31) Zagreb, SFR Jugoslavija |
| Uzrok smrti | samoubojstvo (prema službenim organima SFR Jugoslavije) |
| Počivalište | Mirogoj, Zagreb[1] |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov[2][3] |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Roditelji | Ernest Brajder Mira (Goldoni) Brajder |
| Rodbina | Hinko Breider (djed) |
Ernest Brajder (Zagreb, 1950 - Zagreb, 1980), jugoslavenski student, oporbenjak i disident za kojeg se sumnja da je bio žrtva Službe državne sigurnosti (UDBA) zbog svojeg političkog djelovanja.
Biografija[uredi | uredi kod]
Ernest Brajder je rođen 1950 godine u Zagrebu u židovskoj porodici Ernesta i Mire Brajder. Porodica Brajder se još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije doselila u Zagreb iz Sente.[4] Ernestov otac je bio aktivni član Židovske općine Zagreb (ŽOZ) i jedan od rijetkih članova svoje porodice koji je preživio Holokaust.[5] Geza i Ana Breider, Ernestov stric i strina, strijeljani su 1941 u Beogradu sa dvadesetak najbližih Ernestovih rođaka. Ernestova oca su odmah nakon Drugog svjetskog rata vlasti novouspostavljene FNR Jugoslavije zatvorile na deset godina u zatvor Lepoglava, pod optužbom da je prenosio pismo zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ernestov otac je umro 1961, a majka 1967 godine. Ernest je zajedno sa svojim prijateljom Dobroslavom Paragom potpisao i skupljao potpise za peticiju tj. Predstavku za amnestiju političkih zatvorenika u SR Hrvatskoj i SFR Jugoslaviji. Ernest i Paraga su uputili tu peticiju Predsjedništvu SFR Jugoslavije, na tragu Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi koja se tada održavala u Madridu, Španjolskoj. Zbog toga je bio uhićen 24. 11. 1980, tri dana poslije uhićenja Parage, u svome stanu u ulici Braće Radić 4 u Novom Zagrebu. Prilikom uhićenja Služba državne sigurnosti (SDS) je u njegovom stanu našla presliku spomenute Predstavke, kao i zabranjenu publicistiku tiskanu u zapadnim zemljama. Ernest je bio sam u stanu prigodom uhićenja, pa je UDBA nakon njegovog odvođenja zapečatila stan službenim pečatom. Paraga je poslijednji put vidio Ernesta 24. 11. na hodniku zagrebačkog SDS-a u Đorđićevoj ulici, kad su ga vodili na saslušanje. Prema službenim organima SFR Jugoslavije Ernest je izvršio samoubojstvo skokom kroz prozor svog stana u Novom Zagrebu 27. 11. u 08.00 sati. Za Ernestovu smrt sasvim slučajno je saznao Paragin otac Smiljan kada je 3. 12. pročitao osmrtnicu u Vjesniku. Prva vijest o Ernestovoj zagonetnoj smrti pojavila se 25. 12. 1980 godine u pariškom L' Expressu pod naslovom "Smrt u zatvoru", a potom i u američkom Washington Postu. Tek u maju 1981 je službeno u domaćim medijima spomenuta Ernestova smrt u članku Vjesnikova novinara Đorđa Ličine. Dobroslav Paraga se krajem 1980-ih obratio nizu američkih senatora i kongresmena. Američki Senat je 1989 od vlasti SFR Jugoslavije službenom rezolucijom zatražio rasvjetljavanje okolnosti oko Ernestove smrti. Poslije je isti zahtjev pismeno postavilo i 38 američkih kongresmena. Zbog smrti Ernesta prosvjedovao je i tadašnji zagrebački kardinal Franjo Kuharić, a istragu su kasnije zatražili Amnesty International i druge međunarodne ustanove. Paraga je tijekom 1990-ih u više navrata tvrdio da su Ernesta ubili pripadnici SDS-a po nalogu načelnika zagrebačkog SDS-a Zdravka Mustača. Paraga tvrdi da kada su Ernestov i njegov brat Domagoj Paraga poslije nekoliko mjeseci u pratnji milicije ušli u Ernestov stan, našli su Sportske novosti, koje Ernest u životu nije pročitao i cigarete Winston, iako Ernest nije pušio zbog bolesti pluća. Paraga nadalje tvrdi da Ernestovo samoubojstvo, iz zgrade u kojoj živi stotinu ljudi, nije vidio nitko osim agenata SDS-a. Neposredan medicinski uviđaj je potpisala doktorica Hitne pomoći dr. Katja Tomašević. U tom uviđaju stoji kako je Ernest, kad su ga našli, bio još na životu, i da je umro tek u kolima hitne pomoći. Prema Paragi dr. Tomašević od straha nikada nije htjela progovoriti ni jedne riječi o tome sto se stvarno zbilo u Novome Zagrebu. U obdukcijskom nalazu sa sudske medicine u Zagrebu utvrđeno je da na tijelu nije bilo nikakvih tjelesnih povreda, stoga je pad sa petog kata stambene zgrade nemoguć kao uzrok smrti.[4] Slučaj Ernesta Brajdera do danas nije razriješen unatoč Rezoluciji Predstavničkog doma američkog Kongresa koji je 1998 zatražio od vlade Republike Hrvatske istragu o tom slučaju.[3] Ernest je pokopan u porodičnoj grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj.[1]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Gradska groblja Zagreb: Ernest Brajder, Mirogoj mjesto ukopa RKT-22-II-79
- ↑ (engl.) Dobroslav Paraga (19. 7. 1989). Yugoslav Rejects Terrorist Label. Chicago Tribune. Preuzeto 11. 5. 2015 „Ernest Brajder, a Croatian of the Jewish faith, was arrested with me in Zagreb and died three days later under the most suspicious circumstances.”
- ↑ 3,0 3,1 (engl.) Resolution 375 (Supporting the efforts of Dobroslav Paraga to bring about increased respect for democratic and human rights in Croatia.). U.S. Government Publishing Office (2. 3. 1998). Preuzeto 11. 5. 2015 „Dobroslav Paraga had been tried on three occasions by the courts of the former Government of Yugoslavia, the initial charge being that, in 1980, he, along with a Jewish Croatian student, Ernest Brajder, authored a petition opposing torture in Yugoslavia and calling for the release of political prisoners.”
- ↑ 4,0 4,1 Nacional; Srećko Jurdana; Političko ubojstvo u Zagrebu; broj 21, 12. 4. 1996, Zagreb.
- ↑ Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Breider Ernest