Epigrafika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Epigrafika (od grč. ἐπιγραφή, epi-graphē, napisano (grč. ἐπιγραφεω, lat. scribere) na (grč. ἐπι) trajnom materijalu [1]) je nauka koja se bavi pisanim spomenicima na tvrdim materijalima kao što su kamen, terakota, staklo, kost, metal i mozaik, za razliku od paleografije koja se bavi pisanim spomenicima na mekim materijalima (papirus, pergament, tkanina, papir).

Epigrafika i druge nauke[uredi | uredi kod]

Iako je primarno povezana sa arheologijom, domen epigrafike može da se podudara sa domenom drugih istorijskih disciplina. Epigrafika koristi podatke koje joj pruža paleografija, koja istražuje pismo, čitajući natpise dolazi u dodir sa političkom, administrativnom, pravnom i religijskom istorijom. Natpisi na novcu, gemama i kamejama spadaju u domen i numizmatike i epigrafike itd. I pored sličnosti epigrafika ima svoje metode proučavanja, za razliku od arheologije koja istražuje samo nalazište i u direktnom je kontaktu sa predmetima, epigrafika tumači natpise bilo na predmetima bilo na reprodukcijama ili u literaturi.

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. R. Bloh, Latinska epigrafika, Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 1971.