Eol

Izvor: Wikipedia
Eol

Eol (grč. Αἴολος, Aiolos) bog je i gospodar vjetrova.

Mitologija[uredi - уреди]

Tri Eola[uredi - уреди]

Eol je zajedničko ime za tri boga - živio je u pećini na otoku Lipari u Eolskom arhipelagu, u kojoj je držao vjetrove i iz koje je njima upravljao i zapovijedao.

Prva je osoba sin Helena i osnivača eolske rase; bio je sin Helena i nimfe Orzejide. Opisan je kao vladar Eolije (kasnije Tesalije) i smatra se praocem Eoljana, a oženio je Enaretu, Demahovu kćer. Drugi je Eol je bio sin Posejdona i Arne, kći prethodnog Eola. Treći je Eol bio sin Hipota koji je spomenut i u Homerovoj Odiseji te Vergilijevoj Eneidi. Sva su tri Eola geneaološki povezana.

Potomci[uredi - уреди]

Među Eolovim vjetrovima najznačajniji su bili osmero braće Anemoi:

  • Boreas, siloviti sjeverni vjetar;
  • Notos, južni vjetar, topao i vlažan;
  • Euros, suhi istočni vjetar koji nosi lijepo vrijeme;
  • Zefiros, nježan i blag zapadni vjetar;
  • Kaikos, sjeveroistočni vjetar koji u rukama nosi masline;
  • Apeliotes, jugoistočni vjetar koji u rukama nosi zrelo voće;
  • Libos, jugozapadni vjetar zaogrnjen maglom;
  • Skiron, sjeverozapadni vjetar koji u ruci nosi urnu punu vode, uvijek spreman da je izlije na zemlju.

Sam Eol imao je šest sinova i šest kćeri koji su se međusobno poženili i rodili nove vjetrove.

Odisej i Eol[uredi - уреди]

Kada je Odisej, na svom povratku iz Troje, pristao sa svojim brodovljem uz obalu Lipari, ugostio ga je Eol. Dirnut njegovom pričom o njegovom lutanju u potrazi za rodnom Itakom, odlučio mu je pomoći. Dao mu je mješinu u koju je zatvorio sve zle vjetrove nepovoljne za plovidbu, a Zefiru, blagom zapadnom vjetru, naredio da ga prati na putovanju. Dok je Odisej spavao a njegovo brodovlje plovilo prema istoku, neki su njegovi suborci, vjerujući da se u mješini nalazi blago koje im je on zatajio, otvorili mješinu iz koje su izašli svi pobješnjeli vjetrovi, uzrokovavši takvo nevrijeme koje je preživio samo Odisejev brod.

Vanjske veze[uredi - уреди]