Enheduanna

Izvor: Wikipedia

Enheduanna (cca. 2285.-2250. pne.; akadski: 𒂗𒃶𒁺𒀭𒈾, EN.HÉ.DU.AN.NA, En-hedu-Ana — « svećenički ukras An (neba) ») je bila sumerska/akadska vrhovna svećenica mjesečevog boga Nanne (Sin) u Uru, koja je počela štovati Inannu iznad svih drugih bogova sumerskog panteona. Jedan jedini zapis na pločici je opisuje kao "kći Sargona Akadskog" - odnos koji se tumačio doslovno i ritualno. Ako je doslovno tumačenje ispravno, to svjedoči o uspjehu Sargonove politike imenovanja članova svoje porodice na važne položaje. S vremenom su je s položajazbacili lokalni svećenici, pokazavši kako je "carsko" imenovanje neprihvatljivo za lokalni živalj. Sebeje nazvala utjelovljenjem boginje Ningal, suprugom mjesečevog boga Nanne.

Himnne[uredi - уреди]

Za Enheduannu se zna da je spjevala nekoliko sumerskih himni. Općenito se drži najstarijim poznatim književnim autorom u historiji. Himne koje je napisala boginji Inanni predstavljaju najstariji pisani opis božanstva, a kroz slavljenje svog osobnog odnosa s Inannom, Inanna daje najstariji očuvani trag svijesti pojedinca o svom unutrašnjem životu.

  • Nin-me-sara, "Isparavanje Inanne", 153 linije, uredili i preveli Hallo i van Dijk (1968). Prvih 65 linija naziva boginju popisom epiteta, uspoređujući je s Anom, vrhovnim bogom panteona. Potom Enheduanna govori u prvom licu, žaleći se da je bila prognanan iz hrama i gradova Ur i Uruk, tražeći pomoć Nanne. Linije 122-135 recitiraju božanska svojstva Inanne.
  • In-nin sa-gur-ra (imenovana u incipitu), 274 linija (nedovršena), uredio Sjoberg (1976) koristeći 29 fragmenata.
  • In-nin me-hus-a, "Inanna i Ebih", prvi put preveo Limet (1969)
  • Himne hrama, uredili Sjoberg i Bergmann (1969): 42 himne različite dužine, posvećene hramovima.
  • Himna Nanni, uredio Westenholz

Westenholz je uredio još jednu fragmentarnu himnu koja se pripisuje Enheduanni, ali koja je napisana anonimno, sugeriraju apoteozu nakon vlastite smrti.

Literatura[uredi - уреди]

  • Betty De Shong Meador, Inanna, Lady of Largest Heart: Poems of the Sumerian High Priestess Enheduanna, University of Texas, 2001 (ISBN 0-292-75242-3).
  • J.-J. Glassner, 'La Princesse Enheduana' ((fr)), Pour la Science 370, august 2008, s. 42-44 (ISSN 0153-4092).
  • William W. Hallo and J. J. A. Van Dijk, The Exaltation of Inanna, Yale University Press, 1968.
  • Janet Roberts, 'Enheduanna, Daughter of King Sargon — Princess, Poet, Priestess (2300 B.C.)' ((en)), Transoxiana 8, 2004.
  • Ake Sjoberg and E. Bermann, The Collection of the Sumerian Temple Hymns, Locust Valley, J.J. Augustin, 1969.
  • Ake Sjoberg, 'In-nin sa-gur-ra: A Hymn to the Goddess Inanna by the en-Priestess Enheduanna', Zeitschrift für Assyriologie und Vorderasiatische Archaeologie 65, 1975, s. 161-253.

Vanjske veze[uredi - уреди]