Elif Şafak

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Elif Šafak)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Elif Şafak
Biografske informacije
Rođenje25. oktobar 1971.
Strasbourg (Francuska)
Opus
Književni pravacPostmodernizam
Jezikturski i engleski
Znamenita djela
  • The Bastard of Istanbul
  • The Forty Rules of Love: A Novel of Rumi
  • The architect's apprentice

Elif Šafak (tur. Elif Şafak; 25. oktobar 1971, Strasbourg, Francuska) je turska književnica, autor je više romana na engleskom i turskom jeziku.

Biografija[uredi | uredi kod]

Elif Šafak je rođena u Strasbourgu 1971. godine s imenom Elif Bilgin. Njeni roditelji su filozof Nuri Bilgin[α 1] i diplomata Şafak Atayman. Svoje rane godine je provela u Madridu[1] (Španija) i u Ammanu (Jordan), kada su se njezini roditelji rastali, Elif je se vratila u Ankaru gdje je odrasla uz majku i baku s majčine strane.

Diplomirala je na Tehničkom univerzitetu Bliskog istoka u Ankari, magistrirala je na temi «Gender and Women's Studies» sa raspravom pod naslovom Dekonstrukcija ženstvenosti u cikličkom razumijevanju derviške heterodoksije u islamu a potom je doktorirala na Odsjeku za političke znanosti[2] istog sveučilišta sa temom Analiza turske suvremenosti kroz govore o muškosti. Svoj prvi književni rad je priča Kem Gözlere Anadolu, objavljena 1994. dok je 1997. godine objavila svoj prvi roman, Pinhan, napisan 1995. kada je imala 24 godine. Djelo je zadivilo kritičare svojim izvanrednim poznavanjem mistike, hermeneutike i osmanskog jezika. Svoj drugi roman je objavila 2002. sa naslovom Bit Palas, u prijevodu Zgrada za buhe, knjiga je postala bestseler u Turskoj, dok ju je također strana kritika cijenila.
Nastavila je studije u institutu Mount Holyoke Women's College u gradiću South Hadley (MA, SAD), gdje je počela prvi svoj roman na engleskom (The Saint of Incipient Insanities). Objavila je ga 2004. godine i nastavila je svoj akademski rad (Univerzitet u Michiganu, Univerzitet u Arizoni). Nakon toga, vratila je se u Istanbul, gdje je radila na privatnim univerzitetima (Univerzitet Bahçeşehir, Univerzitet Bilgi). 2006. je tiskan roman Istanbulsko kopile (engl. The Bastard of Istanbul), objavljen na engleskom, njezin međunarodno najpriznatiji roman. U Turskoj je prema članku 301. turskog zakona podignuta optužba protiv Elif zbog «vrijeđanja Turkstva» u navedenom romanu, mada je u septembru 2006. optužba pala[3][4]. Prema tome, Elif je nastojala u svojoj dugoj borbi za ideale ljudskih prava, među kojima se ističu prava žene, i postala jedan od ključnih intelektualaca novog feminizma, što je naravno i nastavilo njezin sukob sa principima konzervativne vlade Recepa Erdoğana[5] i njegovog AKPa.
Şafak je se udala turskom novinaru Eyüp Can Sağlıku, bivšom uredniku dnevnika Radikal. S njime ima dvoje djece.[6] 2010. je objavila možda njezino najsavršije prozno djelo, roman sa engleskim naslovom The Forty Rules of Love ili sa turskim naslovom Aşk.
Nakon rođenja kćeri 2006. patila je od postporođajne depresije više od deset mjeseci[1], nakon čega je razvila tematiku tog svog osobnog iskustva u knjizi koja kombinira žanrove fikcije i dokumentarne ispovijesti, Black Milk (2011). U oktobru 2007. je sudjelovala u osnivanju[2] Europskog vijeća za vanjske odnose (European Council on Foreign Relations, ECFR), ustanova za koju je izložila zajedno sa novinarom Johnom Peetom iz lista The Economist nekoliko izvještaja o političkom stanju na turskoj sceni[7]. 2012. je odlikovana naslovom Viteza (Chevalier) u francuskom redu Ordre des Arts et des Lettres[2][8]. Postala je počasni član St. Anne's Collegea, jedna od konstitutivnih ustanova Oxfordskog univerziteta[2][9], i Kraljevskog Književnog Društva[10] (Royal Society of Literature – RSL).
2017. je priznala u razgovoru sa novinama Hürriyet svoju biseksualnost[11]. Roman 10 Minutes 38 Seconds in this Strange World (2019) je bio kandidat za nagradu Booker kao najbolji roman godine[2][12][13]. Godine 2021. je objavila roman The island of missing trees, ljubavna priča u čarobnoj atmosferi na otoku za vrijeme tursko–grčkog sukoba na Kipru.

Djela[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Nuri Bilgin (1948–2015)

Izvori[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]