Elektromagnetski protokomjer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Elektromagnetski protokomjer.

Elektromagnetski protokomjer je mjerni instrument za mjerenje protoka koji koristi pojavu da sam fluid (tekućina ili plin) djeluje kao električni vodič napona unutar cijevi, a na stijenkama su postavljene dvije elektrode (izolirane od same cijevi). Magnetski tok se nanosi okomito na protok te se javlja napon uslijed djelovanja elektromotorne sile (Lorentzova sila) koji prelazi s elektroda. Upotrebljava se izmjenično magnetsko polje da se izbjegne trajna polarizacija elektroda. [1]

Prednosti elektromagnetskog protokomjera su:

  • električna vodljivost ne utječe na mjerni signal;
  • linearnost (ravnost) karakteristike u cijelom mjernom opsegu, precizno umjeravanje za cijeli mjerni opseg;
  • neovisnost mjernog signala elektromotorne sile od ostalih svojstava tekućine kao što su gustoća, viskoznost, temperatura, tlak;
  • može se primijeniti za mjerenje protoka dvofaznih tekućina ili suspenzije krutih čestica ;
  • nema pada tlaka protjecanjem kroz uređaj.

Nedostaci elektromagnetski protokomjera su:

  • kapljevina ili plin moraju imati minimalnu električnu vodljivost (prirodna voda, vodeneotopine), a ne može se primijeniti za deioniziranu vodu i ugljikovodike (nafta, benzin). Znači da se elektromagnetski protokomjer može primijeniti samo za vodljive kapljevine. [2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Ž. Kurtanjek: "Mjerenje protoka", www.pbf.unizg.hr, 2007.
  2. "Mjerenje brzine i protoka fluida, Mjerni pretvornici", www.fer.unizg.hr, 2013.