Elektrofoni instrumenti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Muzički instrumenti[1] su sredstva pomoću kojih muzičari stvaraju muziku u živom izvođenju. Najtačnija i najpreciznija podela muzičkih instrumenata,[2] zavisno od građe i načina dobijanja tona i zvuka, je sledeća[3]:

1. Membranofoni ili opnozvučni instrumenti
2. Idiofoni instrumenti
3. Kordofoni, hordofoni ili žičani instrumenti
4. Aerofoni instrumenti
5. Elektrofoni, eterofoni ili elektronski (elektroakustički) instrumenti

Elektrofoni instrumenti[uredi | uredi kod]

Elektrofoni, eterofoni ili elektronski (elektroakustički) instrumenti (grč. elektron = ćilibar, trljnjem se stvara statički elektricitet - elektricitet, tj. elektronika u ovim instrumentima sudeluje; ital. strumenti elettrofoni, engl. electro[pho]nic; fr. instruments électroniques, nem. elektro[pho]nische Instrumente)[4] – to su novi muzički instrumenti koji su se pojavili početkom 20. veka i koji su stalno u ekspanziji. Kod njih ton nastaje elektroakustičkim putem, pomoću ton-generatora, oscilatornih kola i raznih tehničkih uređaja. Čuju se preko zvučnika.

Tu spadaju elektronski instrumenti kao što su: elektrokord, električna gitara, vibrafon, elektronske orgulje (Hemond-orgulje, engl. Hammond organ)[5] i danas vrlo popularni sintesajzeri.

Kombinacijama raznih boja, moguće je stvaranje novih, do danas nepoznatih boja i zvukova kao što su (trautonium i martenoovi talasi).

Prikažimo samo neke elektrofone instrumente:

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]