El Cid (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
El Cid
kino-poster
RežijaAnthony Mann
ProducentSamuel Bronston
ScenarioPhilip Yordan
sinopsis: Fredric M. Frank
Uloge
MuzikaMiklós Rózsa
FotografijaRobert Krasker
MontažaRobert Lawrence
DistribucijaAllied Artists (SAD)
Dear Film (Italija)
Datum(i) premijere
6. 12. 1961 (1961-12-06) (UK)
Trajanje184 min.
Zemlja Sjedinjene Države
 Italija
Jezikengleski
Budžet6,200.000 $[1]
Bruto prihod30,000.000 $ (SAD)

El Cid je američko-italijanski historijski film snimljen 1961. godine u režiji Anthonyja Manna, koji se često navodi kao jedno od najspektakularnijih, komercijalno najuspješnijih i najboljih ostvarenja žanra.

Naslovni protagonist, čiji lik tumači Charlton Heston, je Don Rodrigo Diaz de Bivar, kastiljski vitez u drugoj polovici 11. vijeka koji se ističe kako svojim ratničkim vještinama, tako i čovječnošću i spremnošću da prebrodi vjerske razlike u srednjovjekovnoj Španiji. Radnja prikazuje kako se El Cid, nakon što se uspješno suočio sa intrigama na kastiljskom dvoru koje uključuju i vlastitu suprugu (čiji lik tumači Sophia Loren), nastoji stvoriti savez sa muslimanskom državom u Valenciji kako bi se zajedno obranili od almoravidske invazije iz Sjeverne Afrike koju vodi Ben Yusuf (čiji lik tumači Herbert Lom).

El Cid je predstavljao jednu od najskupljih i najambicioznijih produkcija svog vremena. Producent Samuel Bronston je uspio angažirati ne samo neke od najvećih zvijezda tadašnjeg filma, nego je uložio trud i da film bude koliko-toliko historijski autentičan, pri čemu mu je kao savjetnik služio ugledni španski historičar Ramón Menéndez Pidal. Interijeri su snimani u rimskim studijima Cinecitta, dok su kao eksterijeri poslužile lokacije u Španiji, uključujući srednjovjekovne zamkove u gradovima Ampudia i Peniscola; Zamak Bamburgh u Engleskoj je, pak, "glumio" srednjovjekovnu Valenciju. Bronston je također angažirao preko 7000 statista, dao izraditi 10.000 autentičnih kostima, kao i 35 replika srednjovjekovnih brodova i 50 komada opsadnih sprava.

Kada se film pojavio pred publikom, najviše ju je pak impresionirala fotografija Roberta Kraskera, kao i vješta Mannova režija, a zbog čega se upravo El Cid smatra jednim od najboljih ostvarenja njegove filmografije. Hestonu je, pak, uloga El Cida bila jedna od najboljih i najuspješnijih u karijeri, potvrdivši ga ne samo kao jednu od najvećih hollywoodskih zvijezdi svog vremena, nego i specijalista za herojske likove "veće od života". Kritičari su, pak, bili nešto hladniji, a to se odrazilo i na dodjelama nagrada, pa je tako bio nominiran tek za tri Oscara, od kojih nije dobio nijedan. Reputacija El Cida je, međutim, počela rasti sa godinama, pa se danas smatra jednim od najboljih filmskih ostvarenja svog doba. Martin Scorsese ga je, pak, proglasio "jednim od najboljih epskih filmova svih vremena" te je bio jedna od ključnih ličnosti njegove restauracije 1993. godine.

Uspjeh El Cida je, pak, potakao Bronstona i Manna da sličan recept 1964. godine ponove u novom, još ambicioznijem i spektakularnijem projektu Pad Rimskog Carstva; taj je film, međutim, predstavljao veliki promašaj.

Uloge[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

Napomene:

  1. „Cinema: A Round Table of One”. Time. December 22, 1961. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-18. Pristupljeno 11. XII 2009. 

Literatura:

Vanjske veze[uredi | uredi kod]