Ekfantid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ekfantid (grč. Ἐκφαντίδης, 5. vek pne.) bio je atinski komediograf koji je stvarao u okviru stare atičke komedije. Pretpostavlja se da vrhunac njegovog stvaralaštva pada u vreme nakon Magneta, ali malo pre Kratina i Teleklida, odnosno od oko 460. pne. nadalje.[1] Aristotelov komentator Aspasije, u svom komentaru uz Nikomahovu etiku IV 2, naziva Ekfantida "najstarijim pesnikom od starih" (τῶν ἀρχαίων παλαιότατον ποιητήν), što prema nekim ispitivačima znači da je bio stariji od Hionida i Magneta. No Aristotel u Poetici jasno kaže da su svi pesnici pre Magneta morali sami da opremaju svoje horove,[2] dok u Politici spominje i ime osobe koja je Ekfantidu služila kao horeg.[3] Prema epigrafskim izvorima, četiri puta je osvajao nagrade na Velikim Dionisijama.[4]

O nadimku Καπνίας (= "Čovek-dim"), koji su Ekfantidu dodelili njegovi rivali, a za koji Suda kaže da se davao pesnicima "koji nisu napisali ništa značajno",[5] mnogo se raspravljalo, uz pretpostavku da on implicira suptilnost i nejasnost. Ekfantid je parodirao grubost stare megarske komike, a zauvrat su i njega po istom osnovu parodirali Kratin, Aristofan i drugi.[6]

Sačuvan je samo jedan naslov za koji se sa sigurnošću može reći da je pripadao nekoj Ekfantidovoj komediji, naime Satiri (Σατύροι), odakle je sačuvan i jedan stih kod Ateneja.[7] Druga komedija, Posuda sa žarom (Πύραυνος), ponekad se pripisuje njemu, no Augustus Meineke smatra da je njen autor Antifan. Pojavljuje se i naslov Dionis (Διόνυσος), no on gotovo sigurno nije autentičan.

Prema nekim antičkim izvorima, Ekfantidu je u pisanju komedija pomagao njegov rob Heril (Χοιρίλος).[8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Ecphantides. Arhivirano 2013-08-28 na Wayback Machine-u
  2. Aristotel, Poetika, V, 3.
  3. Aristotel, Politika, VIII, 6: "To se vidi sa tablice koju je Trasip zavetovao bogovima pošto je pripremio hor za Ekfantida" (prevod: Ljiljana Stanojević-Crepajac u: Aristotel, Politika, BIGZ, 1975).
  4. The Oxford Classical Dictionary (3. izd.), 2003, s.v. Ecphantides.
  5. Suda, s.v. Καπνίας.[mrtav link]
  6. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Ecphantides. Arhivirano 2013-08-28 na Wayback Machine-u
  7. Atenej, Deipnosophistae, III, p. 96bc.
  8. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Choerilus (2). Arhivirano 2012-10-21 na Wayback Machine-u