Postojanje Boga

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Egzistencija boga)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Dokaze za i protiv postojanja Boga su vekovima razvijali filozofi, teolozi i drugi mislioci. Najčešći dokazi za postojanje Boga su metafizički, empirijski, induktivni i subjektivni, dok su dokazi protiv postojanja Boga obično empirijski, deduktivni i induktivni.

Gledišta zastupljena u raspravi su ateizam (kao neverovanje u Boga i kao poricanje Božijeg postojanja), teizam (verovanje da Bog postoji) i agnosticizam (gledište da je nemoguće saznati postoji li Bog ili ne).

Rasprava o postojanju Boga povlači i mnoga druga filozofska pitanja. Osnovni problem je što ne postoji univerzalno prihvaćena definicija Boga.

Argumenti za postojanje Boga[uredi | uredi kod]

Suština teleološkog argumenta jeste da kosmos svojom uređenošću nužno otkriva umnog tvorca.
  • Kosmološki argument na osnovu uzročno-posledičnih veza u kosmosu dokazuje da postoji "prvi uzrok" kosmosa, a to je Bog.
  • Dokaz iz kretanja ističe da je svaka stvar koja se kreće pokrenuta od nečega drugog. Ako je to drugo i samo pokrenuto, onda ono mora biti pokrenuto nekim trećim pokretačem. Budući da beskonačan niz uzroka nije moguć, na kraju dolazimo do nepokrenutog pokretača.[1]
  • Teleološki argument (grč. τέλος télos - cilj, svrha) se zasniva na tome da u prirodi postoji svrhovitost. Svrhovitost nužno pretpostavlja inteligenciju koja postavlja svrhe, a to je Bog.
  • Nomološki argument (grč. νόμος nómos - zakon) navodi da je svet harmonijski uređena celina u kojoj sve stvari stoje u međusobnim odnosima, koji su normirani zakonima. Ta zakonitost nužno pretpostavlja um, koji je Bog.
  • Ontološki argument se temelji na tome da pojam Boga kao najsavršenijeg bića nužno uključuje i njegovo postojanje (božija esencija nužno uključuje i božiju egzistenciju). Ontološki dokaz ima više različitih formulacija: Anselmovu, Bonaventurinu, Dekartovu, Lajbnicovu, itd.
  • Argument nužnog bića je formulisao islamski filozof Ibn Sina. Ovaj dokaz polazi od činjenice da neka bića nastaju i propadaju, što pokazuje da mogu i postojati i ne postojati, da su kontingentna a ne nužna.[2] Nizom argumenata, Ibn Sina je utvrdio da mora biti "nužno postojećeg" bića koje ne može ne postojati.[3]
  • Argument iz večnih istina glasi da večne istine mogu postojati samo u nekom umnom biću koje je večno, a to je bog. Ovo je omiljen Avgustinov argument za postojanje Boga, a i Bonaventura ga je takođe koristio. Po Bonaventuri, svaka afirmacija tvrdi nešto istinito. Čak i kada neko izjavi da ne postoji istina, on tvrdi da je ta negacija istinita, i implicira postojanje osnovne istine. Nijedna istina ne bi se mogla razabrati kada ne bi bilo prve istine; prema tome, prva istina je bog.[4] Bonaventura zaključuje da čovek koji tvrdi da ne postoji istina, protivreči sam sebi, jer tvrdi da je istina da ne postoji istina.[5]
  • Moralni argument navodi da postojanje objektivne moralnosti zavisi od postojanja najvišeg zakonodavca, a to je Bog.
  • Etnološki argument je dokaz opšteg uverenja ljudskog roda, koji navodi da su svi narodi imali pojam Boga.
  • Inteligentni dizajn je moderni oblik tradicionalnog teleološkog argumenta.

Argumenti protiv postojanja Boga[uredi | uredi kod]

  • Argument od slobodne volje tvrdi da su sveznanje i slobodna volja nespojivi i da je svaka koncepcija Boga koja obuhvata oba svojstva sama po sebi kontradiktorna.
  • Paradoks svemogućnosti, prema ovom paradoksu postoji bar jedna stvar koju svemoguće biće ne može da učini, što je suprotno pretpostavci da je to biće svemoćno.
  • Problem pakla je ideja da beskonačno prokletstvo za akcije počinjene u konačnom postojanju protivreči Božijoj pretpostavljenoj sveblagonaklonosti, svemogućnosti i sveprisutnosti.
  • Problem zla je pitanje kako da se objasni zlo ako postoji neko božanstvo koje je sveblagonaklono, svemoguće, sveprisutno i sveznajuće.
  • Argument protivrečnih otkrovenja osporava postojanje Boga identifikovanjem očiglednih kontradikcija između različitih „svetih spisa“, u okviru jednog spisa, ili između „svetih spisa“ i poznatih činjenica.
  • Prema Sudbini neukih lica koja nikada nisu ni čula za određeno otkrivenje mogu biti grubo kažnjena zbog toga što se nisu ponašala u skladu sa njegovim diktatima.
  • Argument neverovanja osporava postojanje svemoćnog Boga koji želi da ljudi veruju u njega, tvrdeći da bi takav Bog bio uspešniji u okupljanju vernika.
  • Argument lošeg stvaranja osporava ideju da je Bog stvorio život, na osnovu toga što su oblici života, uključujući i ljude, „loše dizajnirani“.
  • Analogija Raselovog čajnika tvrdi da teret dokazivanja postojanja Boga leži na onima koji tvrde da on postoji a ne na onima koji tvrde da Bog ne postoji.

Literatura[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 340), Beograd, 1989.
  2. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 341), Beograd, 1989.
  3. Adamson 2013: str. 170
  4. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 261), Beograd, 1989.
  5. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 262), Beograd, 1989.

Spoljnje veze[uredi | uredi kod]