ELAS
| Grčka narodnooslobodilačka armija ELAS |
|||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Deo EAM-a | |||||||||||||||||||||
 Spomenik EAM-ELAS-u u mjestu Ano Liosija |
|||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||
ELAS, kratica od Grčka narodnooslobodilačka armija (grčki: Ελληνικός Λαϊκός Απελευθερωτικός Στρατός, Ellinikos Laïkos Apeleftherotikos Stratos)) je ime za pokret otpora. To je bilo vojno krilo EAM-a ljevičarskog Nacionalnog oslobodilačkog fronta, tokom drugog svjetskog rata ( 1941.-1945.) i Grčkog građanskog rata (1946.-1946).
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Nastanak ELAS-a
Plan nacističke Njemačke za napad na SSSR, - Barbarossa (22. april 1941.), uključivao je prije samog napada, osiguranje desnog krila napada. U tu svrhu - napadnuta je prvo tadašnja Kraljevina Jugoslavija, a odmah nakon toga i Kraljevina Grčka, čiji je veći dio i pored britanskih vojnih snaga, vrlo brzo okupiran u aprilskom ratu. Odmah nakon Bitke za Kretu, i njemačke okupacije otoka ( 1. juni 1941.) Grčka komunistička partija (KKE) u skladu sa tadašnjom politikom Kominterne, pozvala je narod na otpor i tako bila jedna od prvih koja je to uradila. U istom trenutku osnovana je i masovna politička organizacija EAM, - ( Nacionalni oslobodilački front) kao jedinstvena politička organizacija, lijevo, ali i centristički orijentiranih političkih organizacija i brojnih malih nepolitičkih organizacija koje su za cilj imale otpor silama osovine. ELAS je počeo sa vojnim akcijama protiv njemačkih i talijanskih okupacionih snaga 7. juna, 1942. Aris Velokiotis (jedan od vođa ELAS-a) sa malom grupom, od desetak partizana ušao je u selo Domnica u Prefekturi Evritania (centralna Grčka) i iznenađenim seljacima objavio da je otpočeo rat protiv sila osovina i njihovih domaćih pomagača.
[uredi - уреди] Snaženje pokreta
Operacija Gorgopotamos (u britanskim izvorima; operacija Harling).
Jedne septembarske noći 1942. , mala grupa britanskih komandosa iz SOE (Special Operations Executive), spustila se padobranima blizu planine Giona u središnjoj Grčkoj. Grupu je predvodio brigadir Eddie Myers, sa zadatkom da dignu u zrak jedan od tri mosta (Gorgopotamos, Papadija, Asopos) na glavnoj željezničkoj pruzi. Planirano je da u akciji sudjeluju i dva glavna rivalska domaća pokreta otpora ELAS i EDES, zbog poznavanja terena. Poslije detaljne analize izabran je most Gorgopotamos, jer je njegov popravak bio neobično težak i složen. No za uspjeh misije bilo je važno i ostvariti kontakt sa grčkim partizanima, ELAS-ov partizanski odred Dimos Karalivanos, je prva grupa sa kojom su britanci uspostavili kontakt. Krajem oktobra, druga grupa britanskih komandosa, spuštena je padobranima u grčke planine, vođe te grupe komandosa bili su; Temis Marinos i pukovnik Christopher Woodhous. Njihov cilj bio je pronaći partizane EDES-a i njihovog vođu Napoleona Zervasa, koji su politički bili bliži britanskom štabu za Bliski Istok u Aleksandriji, oni su uspjeli uhvatiti kontakt, a uspjeli su i uvjeriti obadva rivalska pokreta da sudjeluju u akciji. Treba reći da su britanci nerado prihvatili suradnju sa ELAS-om koji je bio pro-komunistički pokret, ali im je trebao jer je bio bolje organiziran i imao više boraca. Nakon tog su se 14. novembra u selu Vinijani (Prefektura Evritanija), prikupile snage za akciju; 12 britanskih diverzanata, ELAS-ovi borci (njih oko 150) i EDES-ovi borci (oko 60-65) i krenuli u akciju.
Za deset dana bili su kod mosta Gorgopotamos. U noći 25. novembra, u 23:00, otpočeo je napad grčkih partizana na talijanski garnizon. Poslije slabog otpora, talijanski garnizon se predao, diverzanti su postavili eksploziv, ELAS-ovi borci osiguravali su prilaze mostu, zasjedama da spriječe dolazak pomoći. Most je dignut u zrak u 03:00. Nakon toga svi su se povukli u selo Viniani.
Rušenje mosta Gorgopotamos, je pored Divezije na pogonu za proizvodnju teške vode u Norveškoj (Rjukana), bila jedna od najvećih gerilskih operacija u okupiranoj Evropi. Rušenje mosta omelo je i strateški iznimno značajnu dostavu ratnog materijala njemačkom rommelovom afričkom korpusu, koji je išao preko Grčke, i to za više tjedana i time pomogao da se odbrani El Alamein.
[uredi - уреди] Od 1942. do 1943.
Uspjeh akcije kod mosta Gorgopotamos pridonio je popularnosti i snaženju ELAS -a. Mnogi seljaci iz centralne Grčke pridružili su se ELAS-u, popularnosti ELAS-a doprinosila je i paradoksalna činjenica da oni nisu toliko potpomagani od strane britanaca kao favorizirani EDES. Tokom zime 1942.-1943. brojne ELAS-ove jedinice osnivane su i po Tesaliji i Makedoniji, i uskoro je čitav sjeverni planinski dio Grčke potpao pod kontrolu ELAS-a i drugih partizanskih grupa. Organizacija ELAS-ovih vojnih formacija, bez obzira na veličinu jedinice, bila je bazirana na - trojci, a to su bili; kapetan (kapetánios) vođa jedinice izabran od samih boraca, vojni stručnjak (stratiotikós), obično je to bio bivši vojni oficir, on je bio odgovoran za taktičko planiranje i vojnu obuku, i politički vođa (politikós), najčešće je to bio član Grčke komunističke partije KKE, on je ujedno bio i EAM-ov predstavnik u jedinici. Vođa ELAS-a Aris Veluhiotis vremenom je postajao legenda, koji je željeznom disciplinom stvorio i krupnije vojne formacije koje su se mogle suprostaviti i snažnijim njemačkim i Italijanskim vojnim formacijama. Uz Arisa komandanti ELAS-a u to doba bili su; Stefanos Sarafis i Andreas Cimas (ratno ime: Vasilis Samariniotis). Važno je napomenuti i da se KKE (Grčka komunistička partija), poslije velikih predratnih poteškoća i razbijanja od strane diktakture generala Metaksasa, uspjela uspješno reorganizirati i privući brojne nove članove. Tako da je ELAS uz njezino vodsvo postao najveći vojni pokret otpora sa oko 50 000 aktivnih boraca (150 000 sa rezervama), a njegova politička organizacija EAM, najveća masovna politička organizacija u grčkoj historiji sa gotovo 1 500 000 članova, i sa ograncima u gotovo svakom grčkom zaseoku. Značajan događaj bilo je i osnivanje Ujedinjene panhelenističke organizacije mladih - EPON (grčki: Ενιαία Πανελλαδική Οργάνωση Νέων).
[uredi - уреди] Planinska vlada
Na početku 1944. EAM - ELAS kontrolirao je većinu teritorije Grčke, tako da je 10. marta, 1944. osnovao Politički komitet nacionalnog oslobođenja (PEEA), poznatiji kao - Planinska vlada (grčki: Κυβέρνηση του βουνού), zapravo treću grčku vladu, pored one kolaboracionističke u Ateni, i one kraljevske u egzilu u Kairu. Ciljevi ove vlade po njihovom temeljnom programu bili su; - inteziviranje otpora protiv okupatora, za potpuno nacionalno oslobođenje, za formiranje nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti zemlje i čišćenje zemlje od domaćih fašista i izdajnika. PEEA je izabrana od strane gotovo 2 000 000 grčkih građana, to je bilo prvi put u historiji Grčke da su i žene imale pravo glasa. Ministri - Planinske vlade (PEEA), pokrivali su široki spektar političkih ideja od ljevice do centra.
[uredi - уреди] Sukobi sa ostalim pokretima otpora — prva faza Grčkog građanskog rata
ELAS je postao vojno najsnažniji pokret otpora, kontrolirajući tri petine zemlje 1944. i imajući u svojim redovima oko 800 oficira bivše Grčke kraljevske vojske. ELAS je otpočeo borbu protiv ostalih pokreta otpora, a osobito protiv para vojnih formacija kolaboracionističke vlade u Ateni. Njegovo političko krilo EAM počeo je sa napadima na - EDES pod optužbama za kolaboraciju sa okupatorima. No pravi razlog je bio vlast, ELAS je bio svjestan situacije da će iza rata EDAS uz pomoć Britanaca osigurati vojnu nadmoć. U tom trenutku EDAS je imao oko 3 000 boraca, a ELAS je imao snagu ravnu Grčkoj nacionalnoj armiji. Manji okršaji odvili su se u Epiru, gdje je EDAS imao glavno uporište svog pokreta, kasnije je dolazilo do bizarnih trijangularnih bitaka između ELAS-a, EDAS-a i Nijemaca. Sve je to navelo britanske agente da pregovorima navedu zaraćene strane na takozvani - sporazum o prekidu vatre iz Plake, taj sporazum je razvrgnut ubistvom vođe rivalskog manjeg pokreta otpora EKKA - Dimitriosa Psarosa u do danas nerazjašnjenim okolnostima (taj događaj je i dan danas u Grčkoj predmet žestokih polemika i sukoba).
[uredi - уреди] Važnije ELAS -ove bitke
- Bitka kod Rika,
- Bitka kod Mikro Horija,
- Bitka kod Gorgopotamosa,
- Bitka kod Fardikambosa,
- Bitka kod Saradapora,
- Bitka kod Porta,
- Osvajanje Kastorije,
- Osvajanje vojnog aerodroma Elefsina
[uredi - уреди] Poznati vođe ELAS-a
- Aris Veluhiotis (Tanasis Klaras)
- Stefanos Sarafis
- Markos Vafiadis
- Karilaos Florakis
- Kostulas Agrafiotis (Nikos Kavrecos)
- Nikiforos (Dimitrios Dimitriu)
- Periklis (Giorgos Huliaras)
- Tanos (Fotis Mastrokostas)
- Pelopidas (Pandelis Laskos)
- Diamantis (Janis Aleksandru)
- Ahileas (Lambros Kuburas)
- Lefteris (Leuteris Cilijanis)
- Lambros (Spiros Bekios)
