Dvorac Chambord

Izvor: Wikipedia
Dvorac Chambord
Bogati ukrasi na krovu

Dvorac Chambord (francuski: Château de Chambord) je renesansni dvorac francuskog kralja Franje I.; najveći iz loirske skupine s 440 soba i parkom od 4563 ha. Dvorac je 1981. godine upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Povijest[uredi - уреди]

Po nalogu Franje I., inspiratora prve renesanse u Francuskoj, započeo je graditi 1519. godine Domenico da Cortona, ali djelomično ga je projektirao Leonardo da Vinci, koji je tada živio u Francuskoj pod kraljevom zaštitom. Gradili su ga francuski zidari P. Nepveu-Trinqueau i J. Cocqueau.

U 18. stoljeću Jules Hardouin-Mansart mijenja pročelje i dodaje strmo krovište s mansardama i tornjevima.

Osobitosti[uredi - уреди]

Dvorac s južne strane
Tlocrt dvorca
Dvostruko spiralno stubište dvorca

Chambord je glasovit po veličanstvenim dimnjacima i tavanskim prozorima koji krase njegov krov i domišljato sagrađenom dvostrukom stubištu. Ono se sastoji od dviju rampa koje počinju sa suprotnih strana okruglog prostora i isprepliću se spiralno a da se nikada ne susreću. Taj je nacrt možda sugerirao Leonardo.

Dvorac je dobar primjer upotrebe različitih elemenata koji su činili francusku građevinu početkom 16. stoljeća i zbog kojih je karakter cjeline hibridan. Opća koncepcija dvorca s golemim kružnim tornjevima još je uvijek srednjovjekovan, ali pravilnost i simetričnost tlocrta ukazuju na direktan utjecaj talijanskih renesansnih ideja.

Ranije obrambene kule otvorene su velikim četvrtastim prozorima, a gusta koncentracija mnogih krovova, dimnjaka i malih kula na velikoj terasi stvaraju neku vrstu "ulice" na terasi. Tim elementima arhitektura Chamborda može se smatrati svojevrsnim manirizmom koji potječe iz prevage kasne gotike nad renesansom.

Izvori[uredi - уреди]

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, IV. knjiga, Večernji list, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-04-X
  • Opća povijest umjetnosti, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003. ISBN 953-196-631-1
  • Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001. ISBN 0-7-231717-5
  • Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5
  • Marilyn Stokstad, Art History (Wolume One), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529

Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]