Imamizam
| Dio serije članaka vezanih uz |
| Vjerovanja i običaji |
|
Jedinstvo Boga |
| Važne ličnosti |
|
Muhamed • Alija |
| Tekstovi & zakoni |
| Grane islama |
| Društveni aspekti |
|
Škole • Teologija |
| V. također |
Dvanaestorica (arapski: اثنا عشرية) ili dvanaestero-imamski šiiti su pristalice nauka o dvanaestorici imama. Poznati su i kao imamiti i važe kao glavna (najbrojnija) grana šiita. Dvanaestoroimamska vjera je zvanična u Iranu od vremena safavidske dinastije 1501. godine. Značajna je i u Iraku, Libanu i Pakistanu.
Dvanaestoroimamnci razlikuju se od sedmoroimamskih ismailita. Oni vjeruju, da će se jednog dana dvanaesti imam, zvani imam Mahdi (očekivani), koji se je u 11. veku prekrio kod Samare nadomak Bagdada, prikazati i napraviti svet pravedniji.
Imamat se prenosi Alahovom voljom, počevši od Muhameda i Imam Alije. Imamima se pripisuju božanske vrednosti, što je kod Sunita bezbožništvo odnosno krivovjera. Iako dvanaestoroimamci vrše hadžiluk u Meku za njih je grob imama u Karbali (Imam Husein- Alijev sin ), Nadžafu (Imam Ali), Kazimajnu (Kazimi) i u iranskome Mašadu (grob osmog Imama) većeg značaja.
Vidi još [uredi - уреди]
