Dubrovnik (razarač)

Izvor: Wikipedia
Dubrovnik
Karijera:
Naval Ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg JKRM
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Regia Marina
War Ensign of Germany 1938-1945.svg Kriegsmarine
Kobilica postavljena: 10. jun 1930.
Porinut: 12. decembar 1931. [1]
U službi od: maj 1932.
Sudbina: Potopljen 24. april 1945. [1]
Glavne karakteristike
Deplasman (T): 1 880 standardni
2 884 puni
Dužina: 113 m
Širina: 10,7 m
Gaz: 3,58 m
Pogon: 3 kotla, 2 Parsons turbine
Snaga: 42 000 KS
Brzina: 37 čvorova (69 km)
Doplov/samostalnost: 6 600 nm.
Posada: 240 mornara i oficira
Naoružanje:
  • topovi 4 x 140 mm/56 Škoda
  • 2 x 83 mm/55 Škoda
  • 6 × 40 mm/67 Škoda
  • torpeda 6 x 53,3 mm
  • 40 mina
    [1]
Oklop:

Razarač Dubrovnik (kasnije Premuda i TA 32) , bio je prvi moderni razarač kojeg je po narudžbi Jugoslavenske kraljevske ratne mornarice projektiralo i izgradilo škotsko brodogradilište - Yarrow Shipbuilders iz Glasgowa - 12. decembra 1931.[1].

Historija[uredi - уреди]

Gradnja i služba u Jugoslavenskoj kraljevskoj ratnoj mornarici[uredi - уреди]

Jugoslavenska kraljevska ratna mornarica željela je da njen prvi moderni razarač, bude izgrađen po uzoru na tada vrlo moderni dizajn francuskih brodova, ali je uvjetovala da mora biti naoružan škodinim topovima (u skladu sa političkim dogovorom sa Malom Antantom), što su Francuzi odbili raditi, uvjetovajući ugradnju vlastitog naoružanja, pa je 8. augusta 1929. ugovor sklopljen sa škotskim brodogradilištem - Yarrow Shipbuilders iz Glasgowa.[1] Sa britanskom stranom se pregovaralo i o prenosu tehnologije, i o mogućnosti da se tri slična broda izgrade u jugoslavenskim brodogradilištima uz britansku pomoć, ali su to oni odbili.

U skladu sa dogovorom, svo naoružanje isporučila je čehoslovačka Škoda. Glavni topovi su razvijeni na temelju britanskog modela brodskog topa od 140mm/50 Mk I, ali su se na kraju razlikovali dužim cijevima, peti top nije ugrađen zbog velike težine (15 tona sa štitom). Po orginalnom projektu, brod je trebao imati i platformu za hidroavion, ali ona na kraju nije ugrađena, već su umjesto toga ugrađena dva topa od 83.5mm / 55 AA. [1]

Na kotlovima su po prvi put ugrađeni turbopunjači od 20.3 atm, a Parsons turbine su dopunjene posebnom Curtiss turbinom od 900 KS za krstarenje. [1]

Razarač Dubrovnik na probnoj plovidbi po Jadranu 1936.

Na šesterosatnoj probnoj plovidbi brod je postigao brzinu od 37.2 čvorova pod 48 500 KS, a nakon tog na Jadranu čak 40.3 čvorova. [1]

Kralj Aleksandar otplovio je s njime u službeni posjet Francuskoj 1934. gdje je u atentatu ubijen. Njegovo tijelo vratio je iz Marseillea u Split Razarač Dubrovnik.

Razarač Dubrovnik se za vrijeme kratkotrajnog Aprilskog rata našao u Boki kotorskoj tu su ga zarobili Talijani 17. aprila 1941. [1]

Služba u talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici[uredi - уреди]

Od 15. aprila 1941. [1] brod je u službi talijanske Regia Marina pod imenom Premuda. Talijani su skinuli sa njega topove od 84 mm i zamijenjenili ih sa topovima kalibra od 37 mm, ugradili su mu i novi daljinomjer i upravljač paljbe. Premudu su koristili kao eskortni brod, da štiti konvoje teretnih brodova na plovidbi za Sjevernu Afriku.

Nakon kapitulacije Kraljevine Italije Premuda se našla u genoveškoj luci na obnovi zaliha, tu su je zarobili Nijemci - 9. septembra 1943. [1]

Služba u njemačkoj Kriegsmarine[uredi - уреди]

Nijemci su preuredili Premudu zamjenivši talijanske topove od 37 mm, sa svoja tri od 105 mm, i pretvorili ga u radarsku stanicu instaliravši veliki radar (Freya Funkmeßgerät) na krmi. [2]Ali su ga već 18. juna 1944. odlučili ponovno koristiti kao borbeni brod, pa su sa njega skinuli radar, i umjesto njega postavili četiri topa od 105 mm i cijevima za ispaljivanje torpeda. [2]Brod je ponovno uveden u službu 18. augusta 1944. pod imenom TA32 [1] kao jedan od brodova 10. flotile sa sjedištem u Genovi koja je operirala po Ligurskom moru. Prilikom polaganja mina 18. marta 1945. sudjelovao je u borbi sa britanskim razaračima Meteor i Lookout (tom prilikom potopljeni su njemački brodovi TA24 i TA29). [2]

Potopila ga je vlastita posada u genoveškoj luci 24. aprila 1945. nešto prije nego što su saveznici zauzeli grad. [2] [1]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]