Dubravka Ugrešić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dubravka Ugrešić
Dubravka Ugrešić
Rođenje(1949-03-27)27. 3. 1949.
Kutina, Hrvatska, SFRJ
Smrt17. 3. 2023. (dob: 73)
Amsterdam, Nizozemska
Državljanstvonizozemsko
Zanimanjeknjiževnica, prevoditeljica

Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. ožujka 1949. – Amsterdam, 17. ožujka 2023.) bila je jugoslavenska i nizozemska književnica i prevoditeljica.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rusistiku i komparativnu književnost diplomirala je 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti (1974–93). Početkom 1990-ih pisala je eseje protiv nacionalizma, rata i etničke mržnje (sakupljene u zbirci Kultura laži, 1996), zbog čega je u hrvatskim medijima i javnosti proglašena »izdajicom«, »narodnim neprijateljem« i »vješticom«. God. 1993. napustila je Hrvatsku i nekoliko godina provela u Njemačkoj te SAD-u, a od 2001. živi u Amsterdamu. Piše i predaje na američkim i evropskim sveučilištima i surađuje u evropskim novinama i časopisima.

God. 1981. objavila je kratki roman Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork story, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubićem) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma, savjete. Štefica je, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena na film (U raljama života, R. Grlić).

Stalno propitivanje prirode pisanja i književnosti, suprotstavljanje popularne kulture visokoj literaturi, te kasnije problematiziranje egzila i pitanja identiteta, najčešća su obilježja njenih romana.

U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom uređivala je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u deset svezaka. Prevodila je s ruskoga (Danil Harms, Boris Pilnjak) i pisala scenarije za film i televiziju (U raljama života, Za sreću je potrebno troje).

Knjige su joj prevedene na gotovo sve evropske jezike i nagrađene međunarodnim nagradama.

Djela[uredi | uredi kod]

  • Mali plamen (1971)
  • Filip i Srećica (1976)
  • Poza za prozu (1978)
  • Nova ruska proza (1980)
  • Štefica Cvek u raljama života (1981)
  • Život je bajka (1983)
  • Forsiranje romana reke (1988)
  • Kućni duhovi (1988)
  • Američki fikcionar (1993)
  • Kultura laži (1996)
  • Muzej bezuvjetne predaje (1998)
  • Zabranjeno čitanje (2002)
  • Ministarstvo boli (2004)
  • Nikog nema doma (2005)
  • Baba Jaga je snijela jaje (2008)
  • Početnica za nepismene (2010)
  • Napad na minibar (2010)
  • Europa u sepiji (2013)
  • Karaoke kultura (2015)
  • Lisica (2017)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]