Drugi mesenijski rat

Izvor: Wikipedia
Drugi mesenijski rat
Datum 685. pne.-668. pne.[1]
Lokacija
Rezultat Spartanska pobjeda
Teritorijalne
promjene
Mesenija ostaje pod spartanskom vlašću
Zaraćene strane
Mesenija
Arkadija
Sikion
Elida
Argos
Sparta
Korint
Lepreo
Kretski najamnici
Komandanti
Aristomen
Androklo
Fidas
Aristokrat II
Anaksandar
Anaksidam
Tirtej
Emperam

Drugi mesenijski rat je bio rat između starogrčkih država Mesenije i Sparte. Počeo je oko 40 godina nakon završetka Prvog mesenijskog rata, kada su se mesenijski robovi pobunili protiv svojih spartanskih gospodara. Trajao je od 685. do 668. pne.

Sadržaj/Садржај

Uzrok[uredi - уреди]

Sparta je u Prvom mesenijskom ratu porazila Meseniju, čije je stanovništvo protjerano, odnosno prisiljeno prihvatiti Spartance kao svoje gospodare. Mesanci se, međutim, ni nakon decenija ropstva nisu htjeli odreći snova o slobodi. Uvjeti za to su se stekli kada je na njihovo čelo došao Aristomen te podigao ustanak.

Tok[uredi - уреди]

Spartanska i mesenijska vojska su se prvi put sudarile u bitci kod Dera. Nijedna strana nije imala saveznike, pa je bitka završila neodlučeno. Mesanci su, pak, bili zadivljeni Aristomenovim umijećem te su ga nakon bitke proglasili za kralja.

Aristomen je odlučio krenuti u ofenzivu na Spartu. Uspio se ušuljati u sam grad te ostavio štit sa svojim potpisom u hramu Atene. To je uplašilo Spartance koji su se sa savjet obratili proročištu u Delfima. Ono im je reklo da pomoć potraže u Ateni, a ona je stigla u obliku hromog pjesnika Tirteja koji je ohrabrio spartanske vojnike.

Usprkos toga, Spartanci su poraženi u bitci kod Veprovog groba. Međutim, u bitci kod Velikog rova su zabilježili odlučujuću pobjedu, prethodno podmitivši mesanske saveznike. Shvativši da se više ne može suprotstaviti Spartancima na otvorenom polju, Aristomen se povukao u tvrđavu na planini Eira. Nju su Spartanci opsjedali deset godina, a kada je pala, dio Mesanaca je izbjegao u Italiju gdje je osnovan grad Messina, a dio je ponovno porobljen.

Posljedice[uredi - уреди]

Dio historičara vjeruje kako su spartanska iskustva u mesenijskim ratovima dovela do militarizacije spartanskog društva, odnosno surovog sistema vladavine upravljenog protiv helota, čija je svrha spriječavanje novih ustanaka.

Izvori[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]