Drugi budistički sabor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Drugi budistički sabor je održan u 4. vijeku pne., oko 100 godina nakon Budine parinibane. Okupio se u Vesaliju kako bi raspravljao o razmimoilaženjima u tumačenju Vinaje. Smatra se da je pokrovitelj II sabora bio kralj Kalasoka, potomak kralja Ađatasatua.

Povod za održavanje II sabora odnosio se na nepropisne prakse među pojedinim monasima u toj oblasti. Naime, monah po imenu Jasa, Anandin učenik, ukorio je te monahe zbog deset ogrešenja o budističku monašku disciplinu (vinaju). Oni su uzvratili Jasi protivoptužbama, pa su se svi učesnici spora obratili drugom, učenom i cenjenom monahu, Revati. On je presudio u Jasinu korist, i na njegovu preporuku u Vesali je bio sazvan sabor sedamsto monaha u cilju razrešenja spora.

Sabor je imenovao osmoricu monaha, četvoricu iz zapadnih krajeva, a četvoricu iz istočnih, koji su jednoglasno osudili prakse monaha iz Vesalija. Posle toga je, prema Budagosinom predanju na paliju, usledilo izgovaranje iznova uspostavljene Vinaje i suta, kojem su pristupili svi monasi. Ovaj sabor predstavlja poslednji događaj u istoriji budizma koji je zajednički zabeležen u različitim verzijama Vinaja-pitake, i na paliju i na sanskritu.

Nakon sabora dolazi do prvog raskola unutar sange, tako da se mahasangika škola odvaja od starije sthaviravade. Ovaj raskol je početak onoga što će kasnije evoluirati u mahajana budizam, koji će potom preovlađivati u severnoj Aziji (Kina, Tibet, Japan, Koreja).

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]