Drugo otkrivenje po Jakovu
Drugo otkrivenje po Jakovu je ranohrišćanski apokrifni spis otkriven u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi. Dvadeset stranica teksta sačuvano je u fragmentima. Djelo ima formu "dijaloga otkrivenja" između Isusa i Jakova.[1]
U Drugoj apokalipsi Jakovljevoj preovlađuje svest o progonu hrišćana i povlači se analogija između hrišćanskog iskustva i Hristove muke.[2]
Naslov[uredi | uredi kod]
Ovaj spis je nazvan (Drugo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga mogli razlikovati od prethodnoga teksta u kodeksu (nazvanog Prvo otkrivenje po Jakovu), budući da oba nose isti izvoran naslov: Otkrivenje po Jakovu.
Nastanak[uredi | uredi kod]
O nastanku se ne zna ništa pouzdano. Na temelju židovsko-kršćanskih predaja sadržanih u tekstu, njegovo se podrijetlo može povezati sa židovsko-kršćanskim krugovima. Nedostatak naznaka o kasnijim gnostičkim sustavima, i gotovo posvemašnja odsutnost naznaka koje se odnose na novozavjetnu predaju, upućuju na rani datum nastanka.[1]
Sadržaj[uredi | uredi kod]
Tekst ima oblik izvješća koje Theudi, Jakovljevu ocu, iznosi Mareim, svećenik i rođak Theudin, koji je, čini se, osobno promatrao kamenovanje Jakova.
Tekst sadrži barem četiri uređena dijela. Tri dijela predstavljaju aretalogije. Jedna (49) je niz izreka uskrsnuloga Isusa o sebi, u stilu "ja sam". Druga (58) je niz Jakovljevih izreka o uskrsnulome Isusu, u trećem licu (tj. "on je"). U trećoj aretalogiji (55; 56), uskrsnuli Isus opisuje Jakovljevu ulogu, u drugom licu (tj. "ti si"). Jakovu je namijenjena uloga otkupitelja. Četvrta cjelina (62; 63) je molitva Jakovljeva, kao molitva mučenika neposredno prije njegove smrti.[1]
Apokalipsa dostiže vrhunac u okrutnom prizoru Jakovljevog mučenja i smrti kamenovanjem:
Sveštenici su ga našli de stoji pokraj stubova hrama, pored ogromnog ugaonog kamena. I odlučiše da ga bace sa te visine, i baciše ga. I ščepaše ga i udaraše ga, vukući ga po zemlji. Položili su ga na zemlju i stavili mu kamen na trbuh. Gazili su ga nogama, govoreći: "Grešio si!" Kako je još bio živ, opet ga podigoše i nateraše da iskopa rupu. Nateraše ga da stane u nju. Nakon što ga zakopaše do pojasa, kamenovaše ga.[3]
Dok umire, Jakov izgovara molitvu čija je svrha da da snagu ostalim hrišćanima kojima predstoji mučeništvo.
Analiza[uredi | uredi kod]
Iako je tekst očito gnostički, ograničeno rabi uobičajene gnostičke izraze. Ne se može identificirati ni sa jednim poznatim gnostičkim sustavom iz 2. vijeka. S druge strane, pisac je uvelike crpio iz judeokršćanskih predaja.[1] Jakov je u jevrejsko-kršćanskim krugovima uživao osobit ugled. U gnostičkoj predaji je smatran posjednikom posebnoga Isusova otkrivenja, te mu se dodjeljuje uloga koja čak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj predaji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata nebeskoga kraljevstva i nagrađuje ga (55; 55-56). Opis je sličan Petrovoj ulozi čuvara ključeva neba (Mt 16,19).
Dva Jakovljeva otkrivenja naglašavaju različite aspekte predaje o Jakovu, te su međusobno komplementarna. Struktura (Prvoga) otkrivenja po Jakovu upućuje na razdoblje prije Jakovljevih muka, dok (Drugo) otkrivenje po Jakovu opisuje njegove muke i smrt, u skladu s predviđanjima iz (Prvoga) otkrivenja po Jakovu.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (Drugo otkrivenje po Jakovu, uvod: Charles W. Hedrick)
- ↑ Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
- ↑ 2 Jakovljeva apokalipsa, 61.9—62.12, u: NHL 254—255.
Vidi još[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- (en) The (Second) Apocalypse of James (gnosis.org)
- (en) 2nd Apocalypse of James (early christian writings)
- (sh) Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u