Dren (Leposavić)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Dren (razvrstavanje).
Dren
Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Kosovo i Metohija
Upravni okrug Kosovskomitrovački
Opština Leposavić
UNMIK Leposavić
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 275
Geografija
Koordinate 43°07′55″N 20°46′12″E / 43.132°N 20.770°E / 43.132; 20.770
Nadmorska visina 450 m
Dren na mapi Srbije
Dren
Dren
Dren (Srbije)


Koordinate: 43° 07′ 55" SGŠ, 20° 46′ 12" IGD
Dren je seosko naselje u opštini Leposavić na severu Kosova. Prvi pisani podaci o postojanju naseobine Drijen nalaze se u povelji kralja Stefana Milutina manastiru Banjska iz 1314. godine.

Poreklo naziva[uredi | uredi kod]

Selo je prvobitno imalo naziv „Drijen“, koji je najverovatnije dobilo po veoma rasprostranjenom drvetu dren (drijen, drenjina, drenak). Od njega se pravi rakija „drenja“ i džem. Stanovništvo sela je uglavnom doseljeno iz današnje severne Crne Gore, najvećim delom iz plemena Vasojevića iz područja Berana i Andrijevice.

Gubljenjem, i prilagođavanjem na ekavski naglasak „Drijen“ je postao „Dren“. Prvi pisani podaci o postojanju naseobine Drijen potiču iz 1314. godine, u povelji kralja Stefana Milutina Manastiru Banjska[1].

Položaj i geografske odlike[uredi | uredi kod]

Dren se nalazi u Drenskoj dolini, na ušću Drenske reke u Ibar, njegove desne pritoke. Smešten je na nadmorskoj visini od oko 450 metara, pet kilometara severno od Leposavića. Sa desne strane reke su brda i uzvišenja — Šanac (547 m), Đokovac (669 m) i Kulina (847 m), a sa leve strane su Grabak (784 m), Gradina (774 m), Čukara (761 m) i Borikovac (976 m).[2] Kroz selo prolazi železnička pruga Kraljevo-Kosovo Polje-Skoplje, izgrađena 1931. godine, kao i magistralni put Kraljevo-Kosovska Mitrovica, izgrađen 1969. godine[3].

U Drenu se odvaja put uz Drensku reku, koji vodi do gornjeg Drena zatim drugih sela i rudnika olovo-cinkane rude, Belo Brdo, na zapadnoj strani Kopaonika. U Drenu su izgrađena dva mosta preko reke Ibar, jedan koji vodi ka naselju Gornji Krnjin, i drugi koji je veza sa Donjim Krnjinom.

Istorija[uredi | uredi kod]

Za vreme Osmanlijskog carstva na ovim prostorima, granica sa Srbijom bila je u Drenu, sve do 1912. godine. Tokom Prvog srpskog ustanka, Karađorđevi ustanici osvojili su Dren i okolinu[4]. Posle povlačenja Turaka u tim pograničnim objektima Kraljevina Srbija je formirala žandarmerijsku stanicu, koja je postojala sve do početka Drugog svetskog rata, tačnije do 1941. godine.

Po završetku II svetskog rata, 1945. godine u Drenu je osnovan Mesni narodni odbor, kao organ nove vlasti, koji je vršio funkciju do 1953. kada su te nadležnosti prebačene u Leposavić.[5]

Na osnovu teritorijalne organizacije Republike Srbije, u okviru SFRJ, administrativna granica između Srbije i Autonomne kosovsko-metohijske oblasti (AKMO) bila je u Drenu, na istom mestu gde je bila i do 1912. godine. U cilju smanjenja broja opština u Republici Srbiji, donet je zakon 1959. godine, kojim su manje opštine pripojene većim ili je više manjih susednih spojeno u jednu veću. U dolini Ibra tada su postojale tri opštine – Ibarska Slatina, Leposavić i Lešak, koje su spojene u jednu jedinstvenu, sa sedištem u Leposaviću. Tim spajanjem je pomerena administrativna granica između Srbije i Kosova i Metohije za 15 km severno do sela Jarinje gde se i danas nalazi.[6]

Privreda[uredi | uredi kod]

Dren ima povoljne uslove za bavljenje poljoprivredom i stočarstvom zbog toga što ima velike zemljišne površine koje se prostiru duž toka Ibra i pored Ibarske magistrale u površini od oko 100 hektara, kao i veoma plodno zemljište pored Drenske reke, koje uglavnom služi za povrtarske kulture obzirom na mogućnost navodnjavanja. U dolini se gaje pšenica i kukuruz[3].

U Drenu postoje značajne količine rude laporac koji se koristi u proizvodnji cementa. Najveće nalazište je na brdu Đokovac (668 m). Prema planu iz 1946. godine trebalo je da bude izgrađena cementara, ali se od toga odustalo nakon političkih promena dve godine kasnije (rezolucija Informbiroa), pa je planirana cementara preseljena u Popovac kraj Paraćina. U Drenu postoji postrojenje za separaciju šljunka sa izradom betonskih blokova i druge galanterije od betona, jedan ugostiteljski objekat, kao i tri prodavnice prehrambene robe.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

U Drenu postoji četvororazredna osnovna škola osnovana 1939. godine koja pripada područnoj osmogodišnjoj školi u Leposaviću. Pored seoskog groblja nekada je postojala crkva iz XVII ili XVIII veka posvećena najverovatnije svetom Marku, koja je porušena i sad su ostale samo zidine sa pregradnim zidom koji je odvajao oltarski deo od ostalog crkvenog prostora u kojoj se i danas obavlja služba.[7] [8] Selo ima i svoju seosku slavu – litije, Markovdan koji se slavi 8. maja.

Etnički sastav prema popisu iz 1991.
Srbi
  
206 98.56%
Crnogorci
  
2 0.95%
ostali
  
1 0.47%
Stanovništvo Drena prema polu 1991.[9]
muškarci
  
102
žene
  
107
Kretanje broja stanovnika Drena 1948-1991.[9]
1948.
  
203
1953.
  
230
1961.
  
254
1971.
  
240
1981.
  
224
1991.
  
209

Dren je dobio prvog stanovnika sa fakultetskim obrazovanjem još 1964. godine, a danas ih ima više od 25[1].

Dren danas ima 65 domaćinstava i 275 stanovnika i iz sela nije bilo velikog raseljavanja stanovništva izuzev onih koji su se školovali do visokog obrazovanja a nisu imali gde da se zaposle. Danas u Drenu postoje sledeći rodovi i to: Aleksići, Milovanovići, Borisavljevići, Bojanići, Miladinovići, Ivanovići, Vukosavljevići, Vučinići, Vukićevići, Krstovići, Obradovići, Dimitrijevići i Jovanovići[1][10].

¹ (ne postoji direktna veza ka referenci iz popisa 1991, već je potrebno uneti u pretraživač godinu i preuzeti dokumente)

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 „Selo Dren”. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-07. Pristupljeno 2014-08-22. 
  2. Topografska karta: Novi Pazar (580-4-1), 1:25.000, VGI, Beograd (1992)
  3. 3,0 3,1 Pavlović, B. (str. 232)
  4. Pavlović, B. (str. 230)
  5. Pavlović, B. (str. 15)
  6. Pavlović, B. (str. 16)
  7. Ostaci grobljanske crkve (Dren)
  8. Pavlović, B. (str 231)
  9. 9,0 9,1 Zavod za statistiku elektronska biblioteka (1991)
  10. Pavlović, B. (str 231, 232)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Povelja kralja Milutina Manastiru Banjska
  • Pavlović, B. (2003): Naselja i migracije stanovništva opštine Leposavić, Institut za srpsku kuluru Priština, Leposavić
  • Topografska karta: Novi Pazar (580-4-1), 1:25.000, VGI, Beograd (1992)

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]