Državni udar u Čileu 1973

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Čileanski državni udar 1973
Segment hladnog rata
Datum 11. septembar 1973.
Lokacija Čile
Ishod svrgnuta vlada fronta Unidad Popular pod Allendeom; Pinochet preuzeo vlast.
Sukobljene strane
Čile Čileanska vlada:

MIR

Čile Čileanske oružane snage:
Komandanti i vođe
Čile Salvador Allende
Čile Orlando Letelier
Čile Ariel Fontana
Miguel Enríquez
Čile Augusto Pinochet
Čile Gustavo Leigh
Čile José Toribio Merino
Čile César Mendoza

Čileanski državni udar 1973. godine predstavljao je kulminaciju višegodišnje političke krize u Čileu, izazvane eskalacijom sukoba između ljevičarskog predsjednika Salvadora Allendea na jednoj, i desničarskog Nacionalnog kongresa (parlamenta) na drugoj strani, koji je svoje korijene imao u Allendeovoj namjeri da u Čile uvede socijalizam. Sukob, koji je zahvaljujući hladnom ratu osim ideološke i ekonomske imao i međunarodnu dimenziju, te u kome su Allendea podržavali SSSR i Kuba, a čileanske desničare SAD, riješen je kada su čileanske oružane snage uz finacijsku i propagandnu podršku CIA-e, izvele državni udar 11. septembra 1973. Pučisti su za nekoliko sati uspjeli preuzeti nadzor nad zemljom, a Allende je izvršio samoubistvo nakon što je s najvjernijim pristašama nekoliko sati pružao otpor opkoljen u predsjedničkoj palači. Pučisti, organizirani u huntu čiji je vođa kasnije postao Augusto Pinochet, su potom tokom sljedećih nekoliko dana započeli strahovladu tokom koje su uhapšene i mučene na desetine hiljada ljevičara i Allendeovih pristaša; pri tome je likvidirano između 1500 i 3000 ljudi, među kojima je bio i niz uglednih ličnosti kao muzičar Victor Jara. Pinochetov režim je zahvaljujući tome u korijenu sasjekao pokušaje ljevičara da organiziraju kontra-puč, odnosno neutralizirao kasnije pokušaje pokretanja gerile; zahvaljujući tome je ostao na vlasti sve do 1990. godine i proveo radikalne neoliberalne ekonomske reforme koje će kasnije postati uzor mnogim razvijenim državama. Puč je, bez obzira na to, predstavljao jedan od najvažnijih, ali i najtraumatičnijih događaja u historiji Čilea, ali i šire; svjetskoj javnosti su razmjeri krvoprolića bili neshvatljivim s obzirom na raniju reputaciju Čilea kao oaze stabilnosti i "uredne" liberalne demokracije u Latinskoj Americi.


Vanjske veze[uredi | uredi kod]